Kako su srednjovjekovni Splićani sadili i održavali masline

Povjesničar Maslinara Željko Krnčević zavirio je u srednjovjekovni splitski statut koji je između ostalog propisivao i sadnju te njegu maslina.

Splitski statut

I Splićani imaju članke o maslinama i ulju u svojim starim pravnim aktima. Prvi gradski statut pod naslovom Capitularium dao je godine 1240. sastaviti splitski potestat Gargan de Arscindis iz Ankone koji je popisao dobre gradske običaje (consuetudo) i pridodao im druge pravne norme. Ovaj je statut poslužio kao okosnica onome koji je nastao 1312. godine i koji je uz izmjene trajao sve do pada Mletačke vladavine 1797. godine. Stvarno su naši gradovi i komune imali sređene akte o svim segmentima življenja.

Pročitajmo kako su Splićani u svom Statutu regulirali sadnju maslina: Dakle, O zasađivanju maslina, a ova je statutarna odredba napravljena od notara Stjepana i potvrđena u Velikom vijeću grada Splita 23. studenoga 1333. godine.

     “Isto tako određeno je i naređeno da se svake godine u Velikom vijeću imenuju dva službenika zadužena za prijavljivanje svih i svakog onog tko ne bi zasađivao masline, i to šest sadnica maslina na svakom vritu (vinograda) prema statutarnim odredbama, a ti (službenici) moraju, svaki od njih, dobiti godišnje od komune 6 libara malih (denara). A ako ti službenici ne bi prijavili (prijestupnike), neka svaki od njih za kaznu plati dvadeset pet (libara) malih (denara). I neka se svake godine oglasi da onaj tko hoće nasaditi vinograd dođe i da je dužan doći da se zapiše kod službenika za to vrijeme određenih od strane tadašnjeg upravitelja grada Splita. A oni koji ne zasađuju masline ili ne dođu da se zapišu, neka po svakom vritu plate 40 malih solida, a uz to ostaju i dalje dužni zasaditi (ih). I isto tako svatko može u tim stvarima prijaviti (prekršitelje) prema statutarnim odredbama.”

 

Svijetli srednji vijek

U istome Statutu pronašli smo još jedan članak koji u nekim stvarima podsjeća na današnje vrijeme. Uvodi se obveza i kazna o dobrom paženju i gajenju posađenih sadnica. Kao da je i u ono vrijeme (14. stoljeće) bilo važno dobiti nekakav novac za sadnju maslina, a onda ih prepustiti same sebi. Zvuči li vam poznato?

“Godine 1335., dana 18. travnja, u vrijeme gore ozna­čenog gospodina Pantaleona Justinijana prihvaćeno je i utvrđeno da tko god bude nasađivao vinograd u split­skom polju, ili distriktu, ili na otoku Šolti mora zasa­diti četiri sadnice maslina na svakam vritu. A svaka sadnica neka bude velika kao što je čovjekov lakat ili od prilike tako. Kazna je deset solida na svaku sadnicu koju ne zasadi kao što je rečeno. A uz to tko god bude nasađivao, dužan ih je dobro paziti i tako gajiti da one donesu plod pod (prijetnjom) kazne od deset solida za svaku sadnicu koju ne bude tako pazio.

Isto tako neka se nitko ne usudi posjeći koju sad­nicu nečijih maslina niti njihove grane pod (prijetnjom) kazne od 5 malih libara i naknade štete oštećenom, a o (visini) štete treba vjerovati njegovoj izjavi datoj pod zakletvom. Nitko ne smije odsjeći koju sadnicu ni svojih vlastitih maslina bez dopuštenja gospodina kneza i tadašnje Kurije pod (prijetnjom) kazne od 5 libara.”

 

Tekst preuzet iz 40. broja časopisa Maslinar.

Za više informacija o maslinama i maslinarstvu, pretplatite se na časopis Maslinar.

Previous slide
Next slide
Previous slide
Next slide