Smokva je drevna voćka hrvatskog priobalja i otoka, uz maslinu, lozu i badem smatra se najstarijom voćkom, ali i neizostavnom voćkom u Biblijskom vrtu, kao simbolom izobilja. Domovina joj je Sirija, a pretpostavlja se da su je na naše prostore donijeli Feničani. Nažalost danas je zapuštena, napuštena i neiskorištena, a smatra se jednom od najvrjednijih voćaka Mediterana. Zovu je i kraljicom Mediterana, pripada porodici dudova (Moraceae), rodu Ficus i podvrsti carica – sativa pitomih i jestivih plodova. Pretpostavlja se da se smokva uzgajala u našem priobalju oko tisuću godina prije Krista, uglavnom na istim površinama u maslinicima. Voli rastresita i plodna tla bogata humusom, tla u kamenjaru gdje ona sa svojim žilama prodire kroz pukotine duboko i traži vlagu.
Ženski i muški cvjetovi
Plod smokve koji obožavamo jesti je zapravo potpuno razvijen ljetni cvat. To je zadebljalo slatko cvjetno spremište sitnih cvjetova, koje je zatvoreno, a koje raste na rodnoj grančici. Ovaj cvat, koji ćemo zvati plod, rodi na peteljci dugoj oko 10 milimetara, a može biti različitih oblika i veličine. Plod je pokriven pokožicom, koja se s lakoćom može odvajati od mesnatog dijela, a koja može biti bijela, zelena i ljubičasta. Meso ploda je sočno, a na donjem dijelu ploda često se pojavi „medna kap“.
Postoje četiri vrste cvjetova i to tri tipa ženskih od kojih je samo jedan tip plodan i jedan tip muških cvjetova. U ženskim cvjetovima živi u simbiozi osica Blastophaga grossorum bez čije pomoći ne bi bilo moguće oprašivanje smokve i dozrijevanja ploda.
Muških cvjetova kod pitome smokve nema, jer se oni razvijaju samo kod divlje smokve u proljetnoj i u ljetnoj cvatnji, no za dobro oprašivanje jako su važni proljetni cvati. Po obliku su slični ženskim cvjetovima s tim što su muški cvjetovi bogati s polenovim zrncima, koje spomenuta smokvina osica prenosi na ženske cvjetove.
Oplodnja se obavlja početkom lipnja spajanjem muških zrnaca polena s divlje smokve i prašnika u cvijetu pitome smokve, koja je potpuno zatvorena, stoga se oprašivanje i ne može postići vjetrom, već isključivo kukcima. Divlja smokva cvjeta tri puta u godišnjoj vegetaciji, dok pitoma smokva cvjeta samo dva puta, ali se vremenski podudaraju. Proljetna cvatnja počinje već početkom ožujka mjeseca u isto vrijeme kada se otvaraju i prvi lisni pupovi i traje sve do listopada.
Ulomak iz novog broja časopisa Maslinar.
