Klimatske promjene donose i nove štetnike poput mramorirane stjenice

Osim već dobro poznatih, gospodarski značajnih štetnika u nasadima masline možemo pronaći i brojne druge vrste. Većina ih je za sada još uvijek bezopasna, međutim u budućnosti bi njihova prisutnost u maslinicima mogla ograničiti proizvodnju, te smanjiti količinu i kvalitetu prinosa. Jedan od takvih štetnika je mramorirana stjenica (Halyomorpha halys), invazivna strana vrsta podrijetlom iz Kine, Japana, Tajvana i Koreje.

Prva u Rijeci

Radi se o polifagnoj vrsti koja se hrani na više od 170 biljaka, uključujući brojne drvenaste i zeljaste kultivirane vrste. Značajne štete može uzrokovati kod uzgoja jabuke, lijeske, citrusa, smokve, kivija, vinove loze i breskve. Posljednjih godina su štete zabilježene i u maslinicima. U Europi je prvi put uočena u Lihtenštajnu 2004. i na području Švicarske 2007., odakle se vrlo brzo proširila u Italiju, Francusku, a zatim i u ostale susjedne zemlje.

Prvi nalaz ove stjenice u Hrvatskoj je potvrđen 2017. godine u blizini Rijeke. Više je razloga njezinom brzom širenju, a među njima su značajniji klimatske promjene, u prvom redu rast temperature, te trgovina i nedostatak prirodnih neprijatelja. Odrasle jedinke su duljine između 12 i 17 mm, smeđe-sive boje mramoriranog uzorka. Izgledom podsjeća na nama dobro poznate vrste poput smrdljive grete (Dolicoris baccarum) i smrdljivog martina (Rhaphigaster nebulosa). Razvija dvije generacije godišnje. Prezimljava kao odrasla jedinka u zatvorenim prostorima (gospodarski objekti, šupe, nadstrešnice, pukotine kamenih zidova).

U proljeće, obično krajem travnja stjenice napuštaju mjesta prezimljenja i počinju sa ishranom. Nakon kopulacije ženka odlaže 20 do 30 jaja u skupinama na centralnom dijelu naličja lista. Nakon izlaska iz jaja ličinke se jedno vrijeme zadržavaju na listovima gdje se i hrane. Odrasli se pojavljuju krajem srpnja i u kolovozu.  Najintenzivnija pojava ove stjenice u maslinicima je tijekom srpnja. Budući imaju jedanko razvijen usni aparat štete uzrokuju i odrasli kukci i ličinke. Na plodovima formiraju plitke ubode i ubrizgavaju sadržaj žljezda slinovnica što dovodi do venuća, poremećaja u rastu, lokalnih nekroza, deformacija, nastanka plutastog tkiva i smanjene čvrstoće plodova. Oštećeni plodovi su manjeg volumena i ranije otpadaju sa stabla. Izravna oštećenja mogu otvoriti put različitim patogenim mikoorganizmima i tako olakšati infekciju.

Noviji štetnik

Osim toga dokazano je i da prenose neke opasne fitoplazme. Ličinke se za razliku od odraslih hrane na listovima. Sama prisutnost stjenica tijekom berbe kao i negativni mirisi koje izlučuju mogu dovesti do kontaminacije plodova. U većini slučajeva napad se može negativno odraziti na količinu i kvalitetu ulja. Čini se da postoje razlike u otpornosti između pojedinih sorti pa tako neki autori navode Leccino kao prilično osjetljiv kultivar. Na plodovima Istarske bjelice dolazi do razvoja deformacija dok su kod Pendolina uočene samo lokalne nekroze. Kao posljedica napada kod jednog dijela sorti dolazi do promjena u boji plodova, dok su kod drugih plodovi i dalje zeleni. Kemijske promjene se očituju kroz porast sadržaja ukupnih fenola (posebno se kod nekih sorti povećava količina oleuropeina) i antioksidacijskog kapaciteta.

Budući da se radi o relativno novijem štetniku, na našim prostorima ne postoji organizirana zaštita posebno iz razloga što još uvijek nema dovoljno podataka o njegovoj rasprostranjenosti u maslinicima kao i o intenzitetu oštećenja. Iako u Hrvatskoj nema registriranih insekticida, izvjesni učinak pokazuju sredstva koja se koriste u suzbijanju ostalih štetnika na maslini poput moljca i muhe. S druge strane učestala primjena insekticida djeluje negativno na bioraznolikost jer može smanjiti populaciju prirodnih neprijatelja. Okolišno prihvatljiva zaštita se najvećim dijelom temelji na korištenju prirodnih neprijatelja koji će vjerojatno imati ključnu važnost u održavanju visine populacije. Međutim o prirodnim neprijateljima i njihovoj učinkovitosti u suzbijanju maramorirane stjenice na području Mediterana još uvijek ne znamo dovoljno.

Klimatske promjene

Literatura navodi neke vrste parazitskih osica. U Japanu su tako visoku učinkovitost pokazala osice roda Trissolcus koje su ujedno najznačajniji parazitoidi ove stjenice. Jajni parazitoid Anastatus bifasciatus je rasprostranjen na području Europe, ali ima umjereni učinak u suzbijanju stjenice. Puno učinkovitija je vrsta Trissolcus mitsukurii koja je introducirana pa je njezina rasprostranjenost u Europi još uvijek ograničena. Podaci iz Kalifornije i Grčke kao potencijalne predatore spominju predatorske stjenice iz porodice Reduviidae. Osim opisane biološke metode intenzivno se istražuje mogućnost upotrebe feromona koji se za sada koriste u svrhu praćenje visine populacije, međutim u budućnosti bi se mogli koristiti kod metode masovnog ulova.

Kao što je u uvodnom dijelu naglašeno radi se o invazivnoj alohtonoj vrsti koja se vrlo brzo širi na poljoprivrednim površinama u Hrvatskoj, između ostalog i u maslinicima uzrokujući za sada sporadična oštećenja. Još uvijek je puno nepoznanica o dinamici populacije, njezinoj rasprostranjenosti na maslinarskom području Hrvatske, prihvatljivim zaštitnim mjerama, kao i sortnoj osjetljivosti. Zbog klimatskih promjena koje neminovno uzimaju svoj danak u svakodnevnom životu, između ostalog i u poljoprivredi, te nedostatku informacija o značaju ove vrste za maslinarstvo potrebna su dodatna istraživanja koja će detaljnije objasniti njezin utjecaju na cjelokupnu proizvodnju. Zahvaljujući svojoj visokoj prilagodljivosti mramorirana stjenica bi u budućnosti mogla postati gospodarski važan štetnik i ozbiljno ugroziti proizvodnju maslina na našem području. Proizvođači stoga imaju važnu ulogu u pružanju informacija o kretanju i rasprostranjenosti ove invazivne vrste, a u svrhu pronalaženja najboljeg rješenja za zaštitu.

Dr.sc. Kristijan Franin

Ovaj sadržaj sufinaciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija

Maslinarski paket možete naručiti na sljedećem linku