Klimatske promjene već mijenjaju hrvatske maslinike: Prilagodba više nije izbor nego nužnost

Područje Mediterana među najizloženijima je negativnim učincima klimatskih promjena, a budući da se više od 70 posto svjetske proizvodnje maslina odvija upravo na Mediteranu, prilagodba novih proizvodnih praksi postaje jedan od ključnih preduvjeta za očuvanje stabilnih prinosa i visoke kvalitete ekstra djevičanskog maslinovog ulja. Upravo je to polazište projekta Klimatski održive prakse u maslinarstvu – dobrobit za maslinare i potrošače maslinova ulja (sufinanciran sredstvima Europske unije iz Strateškog plana Zajedničke poljoprivredne politike Republike Hrvatske 2023. – 2027., kroz intervenciju 77.03. Potpora za EIP operativne skupine” KLASA: 950-05/24-77-03/0004), koji provodi EIP Operativna skupina InOli (Istraživanjem do inovativnosti u maslinarstvu). Korisnik projekta je Institut za poljoprivredu i turizam, a partneri su OPG Alfredo Cossetto, OPG Đanino Oklen, OPG San Rocco, OPG Vilma Brčić, Udruga Istramet i Studio sonda d.o.o.

Cilj projekta je istražiti i primijeniti klimatski prilagođene mjere u maslinarstvu kako bi se proizvođačima omogućila uspješnija prilagodba sve izraženijim klimatskim promjenama. Analizom klimatskih podataka identificiraju se kritični klimatski čimbenici u pojedinim fenofazama razvoja masline, a na temelju znanstvenih spoznaja odabiru se najprikladnije mjere prilagodbe, poput navodnjavanja, primjene organskih gnojiva, zatravljivanja, malčiranja, prilagođene rezidbe i drugih praksi očuvanja tla i vode. Odabrane mjere provode se tijekom dvogodišnjeg pokusa u maslinicima članova operativne skupine, pri čemu se prate klimatski parametri, stanje tla, rast i rodnost maslina te kvaliteta proizvedenog ulja. Projekt uključuje i razvoj vizualne oznake za maslinovo ulje proizvedeno primjenom klimatski održivih praksi, a rezultati će biti predstavljeni kroz stručne i znanstvene publikacije, radionice te digitalne i tiskane medije.

Vidljive promjene

O tome kako klimatske promjene već danas utječu na hrvatsko maslinarstvo razgovarali smo s dr. sc. Anom Čehić Marić, znanstvenom suradnicom Zavoda za ekonomiku i razvoj poljoprivrede Instituta za poljoprivredu i turizam u Poreču.

dr.sc. Ana Čehić Marić

Prema dosadašnjim istraživanjima i iskustvu proizvođača, klimatske promjene već su vidljivo promijenile uvjete uzgoja maslina u Istri. Bilježe se više prosječne temperature zraka, češći i dulji toplinski valovi, neravnomjerniji raspored oborina te sve izraženija razdoblja suše. Istodobno, sve su učestaliji ekstremni vremenski događaji poput obilnih kiša, tuče i jakih vjetrova.

Takve promjene utječu na fenološki razvoj masline pa se pojedine faze, poput cvatnje i dozrijevanja plodova, često odvijaju ranije nego prije desetak ili petnaest godina. Sušni stres tijekom ljeta može smanjiti prinos i utjecati na kvalitetu ulja, dok blage zime i toplija razdoblja pogoduju širenju pojedinih štetnika i bolesti, posebice maslinine muhe.

Iako se maslina smatra vrstom relativno dobro prilagođenom mediteranskim uvjetima, proizvođači su danas prisiljeni prilagođavati tehnologiju uzgoja kroz učinkovitije gospodarenje tlom i vodom, odabir otpornijih sorata te primjenu drugih klimatski prilagođenih praksi. Može se reći da su klimatske promjene već postale sastavni dio proizvodnih uvjeta, a prilagodba više nije pitanje budućnosti, nego nužnost u sadašnjoj proizvodnji.

Jedan od najvećih izazova danas više nije samo količina oborina, nego njihov raspored tijekom godine. Najosjetljivije razvojne faze masline na nedostatak vode su cvatnja, zametanje plodova i razdoblje intenzivnog rasta ploda tijekom ljeta. Ako se suša pojavi tijekom cvatnje, može doći do slabije oplodnje i smanjenog broja zametnutih plodova, dok nedostatak vode u fazi zametanja povećava opadanje mladih plodova, što izravno utječe na konačan prinos.

Posebno je kritično razdoblje od lipnja do kolovoza, kada plod intenzivno raste, a istodobno su temperature najviše, dok oborine često izostaju. Dugotrajni vodni stres u tom razdoblju dovodi do manjih plodova, smanjenog prinosa i može negativno utjecati na količinu ulja. Iako umjereni stres u kasnijim fazama dozrijevanja ponekad može povećati udio fenolnih spojeva i poboljšati određena senzorska svojstva ulja, izražena i dugotrajna suša uglavnom ima negativne posljedice na proizvodnju.

Navodnjavanje je ključno

Zbog sve češćih razdoblja bez oborina i njihove neravnomjerne raspodjele tijekom godine, osiguravanje dovoljne količine vode u navedenim fenofazama postaje jedan od ključnih izazova održive proizvodnje maslina.

S obzirom na klimatske promjene i sve učestalije ljetne suše, navodnjavanje će u mnogim proizvodnim područjima vjerojatno postati standardna agrotehnička mjera, osobito u intenzivnim i novopodignutim nasadima. Ipak, njegova primjena ovisit će o dostupnosti vodnih resursa, infrastrukturi i ekonomskim mogućnostima proizvođača.

Važno je naglasiti da cilj nije navodnjavati što više, nego navodnjavati učinkovito. Primjena sustava poput navodnjavanja kap po kap, uz praćenje vlažnosti tla i stvarnih potreba biljke, omogućuje racionalno korištenje vode te održavanje prinosa i kvalitete ulja uz minimalnu potrošnju resursa.

Međutim, navodnjavanje nije jedino rješenje. Očuvanje organske tvari u tlu, primjena pokrovnih usjeva, malčiranje i druge mjere koje povećavaju sposobnost tla da zadržava vodu jednako su važni elementi prilagodbe klimatskim promjenama. Budućnost hrvatskog maslinarstva stoga će se temeljiti na kombinaciji učinkovitog upravljanja vodom i primjene klimatski prilagođenih proizvodnih praksi.

Upravo se takve mjere istražuju u projektu, kojeg provodi EIP operativna skupina – InOli. Budući da ova vegetacijska sezona predstavlja prvu godinu provedbe pokusa, još uvijek nema konačnih rezultata o utjecaju pojedinih mjera na prinos maslina i kvalitetu maslinova ulja. Dosadašnja opažanja pokazuju da navodnjavanje za sada daje najizraženije pozitivne učinke, prije svega u očuvanju vodnog statusa stabala tijekom sušnih razdoblja i smanjenju posljedica toplinskog i sušnog stresa.

Biostimulatori i zatravljivanje

Kod biostimulatora i zatravljivanja očekuje se da će se njihovi učinci jasnije pokazati tijekom višegodišnjeg praćenja. Biostimulatori pridonose boljoj otpornosti biljaka na abiotski stres, poboljšavaju učinkovitost usvajanja hranjiva te pomažu u održavanju fiziološke aktivnosti tijekom razdoblja visokih temperatura i manjka vode. S druge strane, zatravljivanje može povećati sadržaj organske tvari u tlu, poboljšati njegovu strukturu i sposobnost zadržavanja vode te smanjiti eroziju, što dugoročno doprinosi većoj otpornosti maslinika na klimatske ekstreme.

Upravo zato Operativna skupina – InOli promatra ove mjere kao komplementarne. Dok navodnjavanje može dati neposredan učinak tijekom sušnih razdoblja, biostimulatori i zatravljivanje predstavljaju dugoročnije strategije za povećanje otpornosti proizvodnog sustava i očuvanje plodnosti tla. Konačna procjena njihove učinkovitosti bit će moguća nakon završetka dvogodišnjeg pokusnog razdoblja.

Klimatski stres može značajno utjecati i na količinu i na kvalitetu ekstra djevičanskog maslinovog ulja. Dugotrajna suša i visoke temperature tijekom razvoja ploda često dovode do smanjenja prinosa, ali mogu promijeniti i kemijski sastav te senzorska svojstva ulja.

Umjereni vodni stres u pojedinim fazama dozrijevanja može povećati sadržaj fenolnih spojeva, zbog čega ulje može imati izraženiju gorčinu i pikantnost te veću oksidacijsku stabilnost. Međutim, ako suša i visoke temperature potraju, negativni učinci prevladavaju. Tada dolazi do smanjenog nakupljanja ulja u plodu, promjena u sastavu masnih kiselina i hlapljivih aromatskih spojeva, što može rezultirati manje izraženom voćnošću i narušenom ravnotežom okusa i mirisa.

Stoga je cilj klimatski prilagođenih mjera, poput učinkovitog upravljanja vodom i tlom, ublažiti negativne učinke klimatskog stresa kako bi se očuvali prinos i visoka kvaliteta ekstra djevičanskog maslinovog ulja, po kojoj su hrvatski proizvođači prepoznatljivi.

Utjecaj na sortiment

Klimatske promjene vrlo će vjerojatno utjecati i na budući sortiment maslina u Hrvatskoj, ali ne očekuje se potpuna zamjena postojećih sorata. Vjerojatnije je da će se pri podizanju novih nasada veća pozornost posvetiti odabiru sorata otpornijih na sušu, visoke temperature i druge klimatske ekstreme.

Posebnu prednost pritom imaju autohtone hrvatske sorte, poput Istarske bjelice, koje su se tijekom dugotrajnog uzgoja prilagodile lokalnim uvjetima i često pokazuju veću otpornost na nepovoljne okolišne uvjete. Istodobno će biti važno istražiti i prilagodljivost drugih sorata kako bi se odabrao sortiment koji će osigurati stabilne prinose i visoku kvalitetu ulja u promijenjenim klimatskim uvjetima.

Međutim, prilagodba klimatskim promjenama neće se temeljiti samo na izboru sorata. Jednako važnu ulogu imat će odgovarajuće agrotehničke mjere, poput očuvanja plodnosti tla, učinkovitog gospodarenja vodom i primjene klimatski prilagođenih tehnologija uzgoja. Kombinacija genetskog potencijala sorata i prilagođenih proizvodnih praksi bit će ključna za održivost hrvatskog maslinarstva u budućnosti.

Očuvanje tla jedan je od najvažnijih elemenata prilagodbe maslinarstva klimatskim promjenama. Zdravo tlo s većim udjelom organske tvari ima bolju strukturu, može zadržati više vode te omogućuje bolji razvoj korijenova sustava. Time se povećava otpornost maslina na sušna razdoblja i druge klimatske ekstreme.

Primjena mjera poput zatravljivanja, održavanja pokrovnih usjeva, unošenja organske tvari i smanjene obrade tla doprinosi povećanju kapaciteta tla za zadržavanje vode, smanjenju isparavanja i štite od erozije. Osim toga, takve mjere poboljšavaju biološku aktivnost tla i dugoročno povećavaju njegovu plodnost.

Upravo zato se danas sve više naglašava da prilagodba klimatskim promjenama ne znači samo osigurati dodatne količine vode navodnjavanjem, već i povećati sposobnost tla da zadrži raspoloživu vlagu. Dobro upravljanje tlom predstavlja jedno od najučinkovitijih i najodrživijih rješenja za povećanje otpornosti maslinika na ekstremne vremenske uvjete.

Na kraju, dr. sc. Ana Čehić Marić ističe kako se prilagodba hrvatskog maslinarstva klimatskim promjenama u sljedećih deset godina treba temeljiti na tri ključna prioriteta. Prvi je očuvanje tla i vode povećanjem sadržaja organske tvari u tlu primjenom zatravljivanja, pokrovnih usjeva i organskih gnojiva te provedbom mjera koje smanjuju isparavanje i poboljšavaju zadržavanje vlage. Drugi je učinkovito upravljanje vodom, odnosno planiranje sustava navodnjavanja gdje god je to moguće, uz njihovo racionalno korištenje i praćenje stvarnih potreba biljaka, jer će voda postajati sve vrjedniji resurs. Treći prioritet odnosi se na kontinuirano praćenje proizvodnje i prilagodbu novim izazovima, od pojave štetnika i bolesti do promjena u fenologiji masline, uz korištenje rezultata znanstvenih istraživanja, postupno uvođenje klimatski prilagođenih agrotehničkih mjera i odabir sorata bolje prilagođenih budućim uvjetima pri podizanju novih nasada.

Prilagodba klimatskim promjenama neće se temeljiti na jednoj mjeri, nego na kombinaciji dobrog upravljanja tlom, vodom i proizvodnjom. Maslinari koji na vrijeme uvedu takve prakse bit će otporniji na klimatske ekstreme i lakše će očuvati stabilnu proizvodnju i visoku kvalitetu maslinovog ulja.

Mila Bulimbašić Botteri

(Izvor fotografija u članku: Zbirka fotografija Ane Čehić Marić o primjene klimatski održivih praksi nastalih tijekom provedbe projekta: Klimatski održive prakse u maslinarstvu – dobrobit za maslinare i potrošače maslinova ulja).

Maslinarski paket možete naručiti na sljedećem linku