Kolumnist Maslinara Sinaj Bulimbašić komentira razgovor dvojice otočana o brojkama koje stižu iz Državnog zavoda za statistiku.
Prošle su gotovo sve maslinarske manifestacije u ovoj godini kako kažu stručnjaci, profitirali su maslinari iz rubnih maslinarskih regija, a ovi iz uzmorskih, slabo. Nije bilo dovoljno voćnosti, peroksidni broj je previsok, kažu zbog naglog priljeva velikih količina vode za vrijeme dozrijevanja ploda, a zbog hladnoće i posolice, mnogi su maslinari ostali i bez stabala. Kako bilo da bilo, ulja je mnogo manje nego što bi trebalo biti.
Zato uvoz „ekstra djevičanskog“ maslinovog ulja raste iz godine u godinu, a mi hrvatskog maslinovog, kažu svjetske kvalitete, prodamo svijetu jedva na litre. Stručnjaci iz Metropole, iz Državnog zavoda za statistiku pišu da Hrvatska ima oko četiri milijuna stabala maslina, a Istrijani govore da ih imaju 1,5 milijuna, nedavno je dožupan splitsko-dalmatinske županije u svom izlaganju rekao da ta županija ima preko 2,5 milijuna stabala maslina. Sidim na stručnom skupu, slušam predavanja, a do mene dva starija maslinara, oba pametna ka mudraci. Kaže „Kompozitor“ iz Hvara maslinaru do sebe, „astiga miša, onda ni Kvarner, ni Zadar, ni Šibenik, a niti ni Dubrovnik, više nemaju njanci jednega stabla. A je i njih popapila pretvorba“? „Ma vraga“, govori mu Joso iz Šibenika, „nima više pokojne Auštrougarske, koja je prid sto godišć, sve masline na prste i olovkom izbrojila i znali su koliko ih ima u kojen konfinu, a prema njihovim računima bilo ih je dvadesetak milijunih.“ „Kako onda“, govori mu Kompozitor, „a doktor profešur Strikić, koji trideset godin broji nove sadnice maslin po Dalmaciji i Istri, govori da smo ih od rata na ovamo, proizveli i usadili priko deset milijunih!“
Više u časopisu Maslinar broj 57, travanj 2019.
