Kolumnist Maslinara Sinaj Bulimbašić propituje značenje modernih tehonologija u masliniku ističući kako one nemaju svrhe bez maslinara na zemlji.
Svjedoci smo iz dana u dan sve brojnijim medijskim napisima o svjetskim dostignućima znanstvenika, koji svakojakim čudima moderne tehnike savjetuju poljoprivrednike. Nigdje, ali baš nigdje ne piše o motici, pumpi i škarama, pa se stječe dojam da ova pomagala više i ne trebaju u masliniku. Čitamo kako će se uskoro maslina uzgajati dronovima, komunikacijskim modulima, automatiziranim upravljačkim uređajima, elektoničkim sustavima s navođenjem, kontroliranim senzorskim uređajima, a ulje prodavati online po visokim cijenama i sve će to „bit na botune“, kako je davno piva naš pokojni Oliver.
Pusti planovi
Lipo je slušat sve te priče, ali stari maslinari nisu djeca i čini mi se da stalno traje predizborna kampanja u našoj državi. Ne tako davno reka je jedan naš stari maslinar, kako je maslina ka predizborna kampanja u Hrvatskoj, sve dok se ne proda uje, „puno obećaje a malo daje“. Godišnji rast potrošnje maslinovog ulja svake godine planira se za deset posto, naravno u svijetu, ali zato kod nas doma, u Hrvatskoj, planira se uvoz iz mediteranskih zemalja EU i izvan EU (čitaj Afrike i Azije), godišnje za oko 20 posto. Od ulaska u EU, što od europskih, što od hrvatskih sredstava podijelili smo maslinarima na stotine milijuna eura za razvoj i konkurentnost maslinarstva, a iz godine u godinu proizvodimo sve manje.
U Hrvatskoj je registrirano preko 150.000 obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, koja obrađuju – rade na oko milijun hektara zemlje, a proizvodima ne zadovoljavamo potrebe niti za polovicu ukupne potrošnje hrane u Hrvatskoj. Di, na što i zašto smo onda potrošili taj silni novac, za koji smo mogli izgraditi na stotine bolnica, vrtića, škola i staračkih domova? Za razvoj poljoprivrede, to sigurno nismo.
Zadruge i udruge
U jadranskom priobalju djeluje 150 različitih zadruga i isto toliko raznoraznih poljoprivrednih udruga, mnoge od njih imaju i po stotinu zadrugara – maslinara, a zadruga u svom vlasništvu nema ni jedne škare ni pilu, niti nožić za navrtanje. A zamislite da zadruge i udruge imaju desetak trimera za kosidbu trave raznih jačina, motorne pile i motorne pumpe za polijevanje maslina, tresače za berbu maslina, motokultivatore koje bi po povoljnim cijenama iznajmljivale svojim zadrugarima, članovima i drugim maslinarima. Mogle bi i zaposliti određen broj kvalificiranih poljoprivrednika koji bi rukovali tim strojevima.
Novi broj časopisa Maslinar potražite na kioscima ili naručite na linku