Maslinarska arhitektura je sustavno proučavanje oblika i građe stabala maslina s ciljem boljeg planiranja i upravljanja maslinicima
U maslinarstvu, kao i u drugim granama poljoprivrede, sve se više traže novi načini kako unaprijediti proizvodnju, olakšati rad i povećati urod. Jedan od najnovijih pristupa dolazi iz Tunisa i nosi naziv “maslinarska arhitektura”. Riječ je o sustavnom proučavanju oblika i građe stabala maslina s ciljem boljeg planiranja i upravljanja maslinicima. Iako maslinari već stoljećima oblikuju svoja stabla rezidbom i praksom prenesenom s koljena na koljeno, ovaj znanstveni pristup želi te spoznaje dodatno unaprijediti, kvantificirati i učiniti primjenjivima u modernoj proizvodnji – kako u tradicionalnim tako i u intenzivnim i superintenzivnim nasadima.
Što su pokazala istraživanja?
Tunižanski znanstvenici proučavali su pet poznatih sorata maslina: Chemlali, Chetoui, Koroneiki, Meski i Picholine. Svaka od njih pokazala je specifične karakteristike koje se mogu iskoristiti za različite tipove maslinika. Primjerice:
Koroneiki ima duge izbojke (oko 33,5 cm) i razvija gustu krošnju s puno tankih grančica. To je sorta koja se lako prilagođava mehaničkoj berbi i superintenzivnim nasadima.
Chemlali također razvija guste, fine izbojke pogodne za formiranje kompaktnih i ujednačenih krošnji.
Chetoui ima kraće i uspravnije izbojke, zbog čega je pogodniji za tradicionalne nasade i ručnu berbu.
Meski i Picholine pokazuju drugačije obrasce grananja koji zahtijevaju drugačiji pristup rezidbi.
Još jedna važna razlika među sortama odnosi se na to gdje se stvaraju cvjetovi i plodovi. Neke sorte, poput Chemlalija, nose cvijet i plod na istoj grani, dok druge, poput Koroneikija, to čine na različitim granama. Ovo je ključno za pravilno određivanje kako i kada obrezivati, jer direktno utječe na rodnost.
Tekst preuzet iz novog broja časopisa Maslinar koji možete naručiti na sljedećem linku
