Povjesničar Maslinara Željko Krnčević otišao je u potrazi za maslinarskim zanimljivostima u srednji vijek
Baveći se u posljednjih nekoliko godina proučavanjem povijesti maslinarstva kako u Hrvatskoj, tako i u Europi, došao sam do različitih spoznaja o mnogim stvarima. O agronomiji, načinu proizvodnje, načinima iskorištavanja ljudi i zemlje, o mnogim maslinarskim krajevima. Primjerice kad sam „krenuo“ u povijest maslinarstva Europe i Sredozemlja, zapitao sam se što to znači. Što je povijest maslinarstva navedenog područja?
Maslina je granica
I onda se samo od sebe nametnulo pitanje granica Sredozemlja. Davno sam negdje pročitao da Sredozemlje počinje upravo tamo gdje se uzgaja maslina. Danas nam znanost tumači drugačije, ali, ja kao maslinar, Mediteranac tvrdoglavo mislim upravo tako. Listajući kapitalno djelo Fernanda Braudela Sredozemlje i sredozemni svijet u doba Filipa II., možemo pročitati izuzetno zanimljivih stvari o cijelom Mediteranu. Tako Braudel, donoseći niz podataka koje na interesantan način
uobličuje u priču, kaže kako se sredozemnu klimu, dakle sam Mediteran, dade uokviriti između granica maslinika i granica velikih nasada palmi. Naravno, i tu ima odstupanja. Tu je, podrazumijeva se, i cijela naša, istočna obala Jadrana. Eto, mene kao maslinara veseli da je upravo maslina granica, a vi dragi čitatelji promislite pa zaključite.
Uvodeći nas tako u ovom članku u srednji vijek maslinarstva u Europi, moram svakako donijeti i nekoliko Braudelovih činjenica. Upravo je srednji vijek u svemu bio, moglo bi se reći, čudan. Mnogi ratovi, mnoge migracije, bolesti, zaraze, svakako su utjecale i na poljoprivredu. Kaže ako Braudel kako je negdje krajem 16. i početkom 17. stoljeća bilo niz katastrofičnih događanja koja su, moglo bi se kazati, uništile maslinike. Velike poplave u Toskani donijele su i velike mrazove, tako da su masline uistinu doživjele veliku „sječu“. Zbog strahovitih zima maslinici su se smrzavali čak osam puta od 1565. do 1624. godine u Languedocu u Francuskoj.
Kaže doslovno kako ta „…ubojstva maslina obeshrabruju vlasnike plantaža…“.
U kasnoj antici i ranom srednjem vijeku je širenje kršćanstva bilo veliki poticaj za korištenje maslinovog ulja. No, s druge strane, rimski državni aparat je bio tijekom
stoljeća organizator i regulator uzgoja na područjima pod svojom vlasti. Poticanje proizvodnje i briga o prodaji maslinovog ulja, bili su briga vlasti tijekom cijelog
razdoblja rimske dominacije. Tako su maslinova ulja iz Betice i Sjeverne Afrike mogla dosegnuti najudaljenije krajeve Carstva, a čiji je pad prouzrokovao prekid ove trgovine, smanjujući protok maslinovog ulja iz regija bogatije proizvodnje na one gdje je ulja nedostajalo. To je značilo i smanjenje potražnje s posljedicama na proizvodnju.
Čovjek protiv masline
Još jedna otežavajuća okolnost koja je dovela do pada u proizvodnji bila su, nazovimo ih tako, demografska pitanja koja su prožimala cijelo srednjovjekovno razdoblje. Velike su bile razlike visoke i niske gustoće naseljenosti, a pojavljivali su se u razdobljima od samo 100 godina. S jedne strane pojave malarije, kuge i ospica, a s druge strane ratovi, invazije i križari.
Iz 28. broja časopisa Maslinar.
Maslinar potražite na svim kioscima ili ga naručite na linku Časopis.
