Mikroplastika je stigla i u maslinovo ulje
Pitanje mikroplastike posljednjih je godina iz područja mora i pitke vode ušlo i u rasprave o hrani. Analitičke metode postale su osjetljivije, a istraživanja provedena u europskim laboratorijima pokazala su da se čestice plastike promjera manjeg od pet milimetara mogu detektirati u različitim prehrambenim proizvodima, uključujući i biljna ulja. Maslinovo ulje pritom nije izuzetak.
Niske koncentracije
Mikroplastika obuhvaća čestice nastale raspadom većih plastičnih predmeta, ali i primarne čestice proizvedene za industrijsku uporabu. U okolišu dospijevaju u tlo, vodu i zrak, a potom i u poljoprivredni sustav. Maslina kao dugovječna kultura raste desetljećima na istoj lokaciji, pa kumulativni utjecaj onečišćenja tla i zraka postaje relevantan čimbenik.
Istraživanja provedena u Italiji i Španjolskoj ukazuju na to da se mikroplastika u maslinovu ulju najčešće javlja u obliku polietilena i polipropilena, materijala široko korištenih u ambalaži i poljoprivrednim folijama. Pritom je važno naglasiti da se detektirane količine u pravilu mjere u vrlo niskim koncentracijama, ali sama prisutnost otvara pitanje izvora i kontrole.
Put ulaska mikroplastike u ulje može biti višestruk. Kontaminacija može započeti već u nasadu, osobito ako se koriste plastične mreže, folije ili sustavi za navodnjavanje koji su izloženi dugotrajnom UV zračenju i mehaničkom trošenju. U fazi berbe i prerade dodatni rizik predstavljaju plastični spremnici, transportne trake i ambalaža. Iako suvremene uljare sve češće koriste inox sustave, plastika je i dalje prisutna u pojedinim segmentima tehnološkog lanca.
Ambalaža je bitna
Posebnu pozornost zaslužuje ambalaža. Staklo ostaje najstabilniji materijal za čuvanje maslinova ulja, dok plastične boce, osobito ako su izložene toplini i svjetlu, mogu s vremenom otpuštati mikroskopske čestice ili aditive. U tom smislu izbor ambalaže nije samo pitanje marketinga, nego i sigurnosti proizvoda.
Znanstvena zajednica još uvijek procjenjuje zdravstvene implikacije unosa mikroplastike putem hrane. Dosadašnja istraživanja usmjerena su ponajprije na procjenu ukupnog dnevnog unosa iz različitih izvora. Iako trenutačno ne postoje specifične granične vrijednosti za mikroplastiku u maslinovu ulju, Europska agencija za sigurnost hrane prati dostupne podatke i potiče razvoj standardiziranih metoda analize. Upravo je metodologija jedan od izazova, jer različiti laboratoriji koriste različite protokole ekstrakcije i identifikacije čestica, što otežava usporedbu rezultata.
Za proizvođača maslinova ulja tema mikroplastike znači potrebu za dodatnom kontrolom svakog koraka proizvodnje. Održavanje opreme, zamjena dotrajalih plastičnih dijelova, skraćivanje vremena kontakta ulja s potencijalno rizičnim materijalima te izbor kvalitetne ambalaže postaju dio standarda dobre proizvođačke prakse. U nasadu to uključuje odgovorno upravljanje plastičnim materijalima i njihovo pravodobno uklanjanje iz okoliša.
Održivost
U širem kontekstu, pitanje mikroplastike povezano je i s održivošću maslinarstva. Tlo koje je bogato organskom tvari i mikrobiološki aktivno pokazuje veću sposobnost vezanja i razgradnje određenih onečišćivala, iako plastika sama po sebi nije biološki razgradiva u kratkom razdoblju. Integrirani pristup gospodarenju tlom, smanjenje nepotrebne plastike u proizvodnji te prelazak na trajnije i sigurnije materijale dio su odgovora na izazove koji nadilaze pojedinačnu uljaru.
Maslinovo ulje u svijesti potrošača simbolizira čistoću i povezanost s mediteranskim krajolikom. Očuvanje tog povjerenja zahtijeva transparentnost i praćenje novih znanstvenih spoznaja. Iako su količine mikroplastike zabilježene u dosadašnjim istraživanjima niske, sama činjenica da je riječ o globalnom problemu nalaže oprez i sustavnu kontrolu.
Za hrvatske proizvođače to je ujedno prilika. Ulaganjem u kvalitetnu tehnologiju, izborom ambalaže i jasnom komunikacijom o poduzetim mjerama može se dodatno istaknuti sigurnost i integritet domaćih ulja. U vremenu kada se kvaliteta sve češće mjeri i izvan klasičnih parametara poput kiselosti ili peroksidnog broja, pitanje mikroplastike postaje dio šire slike odgovorne proizvodnje i dugoročne održivosti maslinarstva.
Mila Bulimbašić Botteri
