Mogu li maslinici usporiti požar? Održavani nasadi mogu biti dio protupožarne zaštite

Zapuštene poljoprivredne površine obrasle suhom travom, grmljem i makijom jedan su od problema mediteranskog prostora u vrijeme sve većeg rizika od požara. No poljoprivreda može biti i dio rješenja. Europska komisija sve više ističe ulogu aktivno obrađenih površina u stvaranju krajolika otpornijih na požare, a među kulturama koje u tome mogu imati ulogu su masline i vinova loza.

Primjeri iz mediteranskih zemalja pokazuju kako se poljoprivredne površine mogu uključiti u sustav prevencije požara. U Toskani se, primjerice, kombiniraju održavanje protupožarnih površina, prorjeđivanje vegetacije i ispaša, dok se u dijelovima Španjolske organizirana ispaša koristi za smanjivanje količine gorive biomase.

Za hrvatski Jadran takav je pristup posebno zanimljiv. Brojni nekadašnji maslinici, vinogradi i pašnjaci danas su zapušteni, dok redovito održavane poljoprivredne površine prekidaju kontinuitet guste vegetacije kroz koju se vatra može širiti.

Može li zato obnova maslinika, osim proizvodnje ulja i očuvanja tradicijskog krajolika, postati i dio protupožarne zaštite?

O tome smo razgovarali s doc. dr. sc. Šimom Marcelićem s Odjela za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru, stručnjakom za maslinarstvo i uljarstvo.

Može li dobro održavan maslinik doista imati ulogu u usporavanju širenja požara na hrvatskom Jadranu?

Da, dobro održavan maslinik može imati važnu ulogu u usporavanju širenja požara na hrvatskom Jadranu. Redovita košnja trave, uklanjanje suhe vegetacije i ostataka rezidbe te održavanje prostora između stabala smanjuju količinu lako zapaljivog materijala. Zbog toga je u takvom masliniku manja vjerojatnost brzog širenja prizemnog požara i prijenosa vatre na krošnje. Dobar primjer zabilježen je ove godine u blizini zadarske zaobilaznice. Na području zahvaćenom požarom održavani i pokošeni dio maslinika nije izgorio, dok su zapušteni i nepokošeni dijelovi, s velikom količinom suhe trave i raslinja, bili znatno jače zahvaćeni vatrom. Taj primjer jasno pokazuje koliko redovito održavanje poljoprivrednih površina može biti važno u protupožarnoj zaštiti. Naravno, maslinik ne može potpuno zaustaviti veliki požar, osobito tijekom jakog vjetra i ekstremne suše, ali pravilno održavana površina može smanjiti intenzitet vatre, usporiti njezino napredovanje i olakšati pristup vatrogascima. Zato aktivno maslinarstvo, osim gospodarske i krajobrazne vrijednosti, ima i važnu ulogu u smanjenju požarnog rizika te očuvanju prostora hrvatskog Jadrana.

Koji su elementi održavanja maslinika pritom najvažniji – košnja, uklanjanje suhe biomase, obrada tla, ispaša?

Prema mojem mišljenju, najvažnija je redovita košnja, koja se može povezati i s kontroliranom ispašom životinja. Košnjom i ispašom smanjuje se količina visoke trave i suhe nadzemne biomase koja tijekom ljeta predstavlja lako zapaljiv materijal. Pritom je važno da se pokošena biomasa ne ostavlja u debelim slojevima, nego da se ukloni, usitni ili pravilno rasporedi.

Vrlo je zanimljivo i pitanje obrade tla. Obrađeno, odnosno ogoljeno tlo može biti vrlo učinkovita prepreka širenju prizemnog požara jer na njemu gotovo nema gorivog materijala. Međutim, takva obrada ima i negativne posljedice. „Golo tlo“ izloženo visokim ljetnim temperaturama snažno se zagrijava, gubi vlagu, podložnije je eroziji, a može doći i do smanjenja mikrobiološke aktivnosti i narušavanja plodnosti tla. Zbog toga se u suvremenom maslinarstvu preporučuje uporaba pokrovnih usjeva, koji štite tlo od izravnog sunčevog zračenja, čuvaju vlagu, smanjuju eroziju i povoljno djeluju na život u tlu. Ipak, u protupožarnom smislu pokrovni usjevi mogu postati problem ako se pravodobno ne pokose ili kontroliraju. Kada se tijekom ljeta osuše, mogu povećati količinu zapaljive biomase u masliniku.

Zato ne postoji samo jedna mjera koja odgovara svim maslinicima. Najbolji pristup uključuje kombinaciju pravodobne košnje ili kontrolirane ispaše, uklanjanja suhe biomase i ostataka rezidbe te ciljane, minimalne obrade tla na mjestima povećanog požarnog rizika. Posebnu poteškoću na našim otocima i priobalju predstavlja velika rascjepkanost parcela. Vlasnik može dobro održavati svoj maslinik, ali ako se uz njega nalaze zapušteni maslinici, makija ili neobrađene površine, požar se s njih može vrlo brzo proširiti.

Riječ je, dakle, o složenom pitanju u kojem treba istodobno voditi računa o zaštiti od požara, očuvanju tla, bioraznolikosti i gospodarenju cijelim okolnim prostorom, a ne samo jednom parcelom.

Koliki problem predstavljaju zapušteni maslinici i nekadašnje poljoprivredne površine koje danas zarastaju u makiju i šumu?

Kao što smo već istaknuli, zapušteni maslinici i nekadašnje poljoprivredne površine koje postupno zarastaju u gustu makiju i šumu predstavljaju velik problem za vlasnike koji žele obrađivati i održavati svoje maslinike. Problem nije povezan samo s povećanim rizikom od nastanka i brzog širenja požara, nego i s nizom drugih poteškoća u poljoprivrednoj proizvodnji. Zapuštene parcele postaju izvor velike količine suhe i lako zapaljive biomase, zbog čega mogu ugroziti susjedne, uredno održavane maslinike. Istodobno stvaraju povoljno stanište i zaklon za divljač, osobito divlje svinje, koje mogu oštetiti tlo, sustave za navodnjavanje, mlada stabla i nasade. Takve površine mogu biti i izvor širenja pojedinih štetnika, bolesti i invazivnih biljnih vrsta, dok obraslo raslinje često otežava pristup parcelama, provođenje zaštite i intervenciju vatrogasaca.

Poseban problem predstavlja velika rascjepkanost zemljišta i neriješeni vlasnički odnosi. Jedan vlasnik može redovito kositi i primjereno održavati svoj maslinik, ali njegov trud nije dovoljan ako su okolne parcele godinama zapuštene. Zbog toga se ovome problemu ne može pristupati samo na razini pojedinačnog maslinika.

Potrebna je bolja suradnja vlasnika, lokalne samouprave, vatrogasnih službi i poljoprivrednih institucija. Obnova zapuštenih maslinika i ponovno stavljanje nekadašnjih poljoprivrednih površina u funkciju ne bi pridonijeli samo proizvodnji maslinova ulja, nego i zaštiti od požara, očuvanju tradicijskog krajolika, bioraznolikosti i života na hrvatskim otocima i u priobalju.

Vidite li prostor da se obnova i održavanje maslinika u budućnosti snažnije povežu s mjerama protupožarne zaštite?

Svakako vidim prostor da se obnova i održavanje maslinika u budućnosti snažnije povežu s mjerama protupožarne zaštite, osobito na hrvatskim otocima i u priobalju. Aktivni i redovito održavani maslinici mogu djelovati kao površine s manjom količinom zapaljive biomase te tako pridonijeti usporavanju širenja požara.

Jedno od mogućih rješenja jest povezivanje uzgoja maslina s kontroliranom ispašom ovaca. Na teško pristupačnim, kamenitim terenima, gdje je strojna košnja otežana ili preskupa, ispaša je često jedini gospodarski prihvatljiv način održavanja površine. Ovce smanjuju količinu trave i druge prizemne vegetacije, a istodobno pridonose kruženju hranjivih tvari i očuvanju tradicionalnog otočnog krajolika. Naravno, ispašu treba pravilno organizirati kako ne bi došlo do oštećivanja mladih stabala i prekomjernog opterećenja tla.

Najveće prepreke takvom pristupu jesu male i rascjepkane parcele, neriješeni vlasnički odnosi te nedovoljna usklađenost vlasnika i maslinara. Kontroliranu ispašu teško je organizirati ako je samo nekoliko parcela uključeno u sustav, dok su okolne površine ograđene, zapuštene ili imaju brojne vlasnike.

Zbog toga bi trebalo razvijati zajedničke programe koji bi povezali maslinare, stočare, lokalnu samoupravu i vatrogasne službe. Poticaji ne bi trebali biti usmjereni samo na proizvodnju maslina, nego i na održavanje poljoprivrednog prostora kao dijela sustava protupožarne zaštite. Time bi se istodobno poticala obnova zapuštenih maslinika, smanjivao požarni rizik i čuvala tradicionalna poljoprivreda naših otoka.

Maslinarski paket možete naručiti na sljedećem linku