Kolumnist Maslinara, Sinaj Bulimbašić, piše o očuvanju tradicionalnih i autohtonih sorti maslina na jadranskom priobalju.
Ne tako davno, do prije pedeset godina, gotovo da i nismo poznavali uvezene sorte maslina, i to ne samo one prekomorske, već i one iz nama susjednih mediteranskih zemalja. Kako to obično kod nas biva, odmah smo ih prigrlili, o njihovim pozitivnim osobinama pričaju ne samo maslinari već i neki ugledni maslinarski stručnjaci i predstavljaju ih kao spas za hrvatsko maslinarstvo.
Prije su se masline nadosađivale od guke ili cijepljenjem (navrtanjem) od stabala koja su se pokazala najboljim i najkvalitetnijim i tako je to trajalo stoljećima, a ta su stabla odolijevala svim nedaćama, bolestima i štetočinama. Na velikim maslinarskim manifestacijama sve se više prijavljuju sortna maslinova ulja od starih, gotovo već zaboravljenih sorata, klonova ili nešto drugo, koje maslinari jako dobro poznaju po mnogim karakteristikama. Poznaju li ih ili prepoznaju i naši stručnjaci u znanstvenim institucijama, koji bi trebali biti najmjerodavniji?
U ovih gotovo trideset godina od hrvatske samostalnosti, nismo istražili ni deset sorti, a koliko znanstvenika, institucija imamo, za koje država odvaja ne tako mala sredstva… Što je još gore, neki znanstvenici kao siromašni emisari obilaze udruge maslinara i male općine u „prošnji“ financijskih sredstava kako bi istraživali autohtonost pojedine možda i pogrešno definirane „sorte“ maslina.
Više u časopisu Maslinar broj 51, travanj 2018.
Novi broj časopisa Maslinar možete naručiti na sljedećem linku
