Ne razgrađuju se i ulaze u lanac hrane: Što poljoprivrednici moraju znati o vječnim kemikalijama?

Zamislite sasvim obično jutro – tuširate se, oblačite, pripremate jaja za doručak… znate li da ste u tih pola sata došli kontakt s čitavim nizom kemikalija koje imaju štetan učinak na naše zdravlje?

Riječ je o PFAS-ovima, ili kako ih u narodu zovemo – vječnim kemikalijama. To su industrijski spojevi koje se koriste u cijelom nizu proizvoda koje svakodnevno koristimo. Odolijevaju toplini, vodi i masnoći – ali upravo ta postojanost razlog je za zabrinutost.

Naime, teško se razgrađuju i nakupljaju se u okolišu, hrani i ljudskom tijelu. Nađeni su i u majčinom mlijeku. Ima ih na tisuće, 600-tinjak ih je u primjeni tijekom posljednjih 40 godina, ali vrlo mali broj PFAS-ova je do danas istražen.

Kako dolaze u naš organizam, koje zdravstvene rizike mogu uzrokovati, te što regulatori poduzimaju da ograniče ili spriječe njihovu uporabu – doznali smo na zanimljivoj panel raspravi koja se odvila na konferenciji FoodCoolTour u Osijeku u organizaciji Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu (HAPIH).

Koje bolesti uzrokuju vječne kemikalije?

Stučnjaci su složni, vječne kemikalije nalaze se posvuda – od tla, preko biljaka, od najmanjih životinja do predatora koji imaju najveće koncentracije tih kemijalija, poput dupina, medvjeda, vidre.

Presjek bolesti kojima ljudi mogu biti izloženi, dala je Nina Bilandžić, voditeljica Laboratorija za određivanje rezidua pri Hrvatskom veterinarskom institutu.

“PFAS-ovi zazivaju bolesti poput raka i niz metaboličkih poremećaja, utječu na smanjivanje antitijela prilikom cijepljenja kod djece, umanjuju odgovor antitijela u Covid-u. Uzrokuju poremećaj štitne žlijezde, izazivaju bolesti jetre i bubrega, kardiovaskularne bolesti, utječu na povećanje kolesterola u krvi” iznijela je Bilandžić.

Ono što je jako loše, nastavlja ona, je da tinejdžeri u Europi u visokom postotku imaju povišeni krvni tlak.

“U Švedskoj i Francuskoj 20 posto tinejdžera ima u krvi ove spojeve, a koji se tamo zadržavaju i do pet godina. Oni su u organizmu, kruže…” istaknula je ova znanstvenica.

Najveće koncentracije našli u ribama

Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) je nakon opširnog istraživanja sa 70.000 rezultata za 17 ovakvih spojeva, utvrdila da je s samo četiri spoja: PFOS, PFOA, PFNA i PFHxS – izloženo gotovo 50 posto stanovništva.

“Najviše ih je bilo u ribama i ribljim proizvodima, jajima, te mesu i iznutricama, a najveće koncentracije su nađene u iznutricama divljači i njihovom mesu. To su životinje koje su izložene okolišu i često jedu na smetlištima. Nađene su i u iznutricama farmskih životinja, te u jajima” iznijela je Bilandžić.

Na EU razini najveće koncentracije su nađene u sardinama, jeguljama i šaranu. Primjerice, brancin iz uzgajališta ima manje koncentracije, jer je uzgajan na malom području s određenom hranom, dok divlji brancin jede što prikupi.

Kako bi dobro procjenili rizik, odnosno u kojoj mjeri su stanovnici Hrvatske izloženi ovim spojevima, u tijeku je provedba projekta „PFAS u životinjskim vrstama iz vodenih i kopnenih staništa te hrani životinjskog podrijetla“ kojeg vodi ova znanstvenica.

Jaja s dvorišta 20 puta opasnija

Analizirali su sve skupine hrane životinjskog podrijetla za koji je EU propisala maksimalne dozvoljene vrijednosti. Prikupili su 5.000 uzoraka, a ribe su bile zastupljene u najvećoj mjeri.

“Preliminarni rezultati su pokazali da skuša i brancin imaju ispod 0,1 mikrograma PFAS-a po kilogramu. Trlja ima čak 2 mikograma po kg. Veličina ribe ne utječe na koncentraciju nađenih kemikalija” kaže Nina Bilandžić.

Utvrdili su i da jaja s dvorišta imaju i 20 puta veću koncentracije PFOS-a od onih iz komercijalnog uzgoja.

“Kavezna jaja su imala 0,11 mikrograma po kilogramu, a ona kućne proizvodnje 0,23. Kada pogledamo ukupne rezultate svega 2,2 posto bilo je iznad propisanih maksimalnih granica za PFOS, a to je 1 mikrogram po kilogramu” navodi ova znanstvena savjetnica, te naglašava da u Hrvatskoj 97 posto jaja na tržište dolazi iz komercijalnog uzgoja (kavezno ili podno), a svega 2,6 posto su iz domaćinstava.

Možemo li zabraniti neke kemikalije u Hrvatskoj?

Kako funkcionira sustav nadležnosti oko PFAS-ova u Hrvatskoj, objasnio je Mario Vujić iz Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije.

“Ako govorimo o kemikalijama globalno, onda je to u nadležnosti Ministarstva zdravstva. Za neke PFAS-ove odgovorno je i Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije, s obzirom da se oni nalaze na popisu Stockholmske konvencije, međunarodnog ugovora o organskim oneštećujućim tvarima kojim podliježe i Hrvatska kao članica EU” kaže Vujić, koji je ujedno i nacionalna kontakt točka za tu konvenciju.

Može li Hrvatska samostalno zabraniti neke kemikalije, bilo je naše pitanje ovom stručnjaku.

On tvrdi da bilo koja EU članica može reći da želi ograničiti neke od PFAS-ova, ali da tu moramo biti oprezni.

“Moramo biti sto posto sigurni što će ta zabrana donjeti, ne samo potrošačima, nego i onima koji bez tih proizvoda ne mogu raditi. Treba sagledati utjecaj na tržište i proizvođače, te im ostaviti dovoljno vremena za prilagodbu, a moramo raditi i da našem gospodarstvu ponudimo alternativu” upozorava Vujić.

Podaci DIRH-a ohrabrujući

Državni inspektorat RH zadužen je za službene kontrolama PFAS-ova u svježem mesu i jestivim klaoničkim proizvodima, jajima te proizvodima ribarstva.

U 2025. godini ispitali su 47 uzoraka hrane: svježe meso goveda, ovaca i koza, svinja, brojlera, pura, jaja kokoši i druge peradi. Svi ispitivani službeni uzorci ocijenjeni su sukladno – izvjestili su iz DIRH-a. Doznajemo da se od 2026. godine u Hrvatskoj počinju službeno kontrolirati i pitka voda.

“Plan njihovih kontrola i monitoringa se mijenja po godinama i ne kontroliraju se samo životinje, nego i proizvodi biljnog podrijetla, ali i neki specifični proizvodi, poput kulena“ istaknuo je Vujić.

Sve je veći priljev novih spojeva koji se kategoriziraju kao PFAS. U Hrvatskom veterinarskom institutu analiziraju svega 30, po preporuci Europske unije i to je veliki izazov za analitičare, zbog toga što se radi o kvantifikaciji na jako niskim razinama.

“Ako se analizira dječja hrana, voće i povrće, onda metoda mora imati granicu kvantifikacije jedan do četiri nanograma po kilogramu. Za mljeko 10 do 40, za jaja ili rakovo na do 300. Metodologija koju smo mi razvili ima granice kvantifikacije od 25 do 150 nanograma po kilogramu, to je izuzetno zahtjevno, osjetljivi instrumenti” kaže Nina Bilandžić i naglašava da je najvažnije utvrditi vezu između koncentracije i njenog utjecaja.

Problem nastaje u interpretaciji različitih istraživanja je metodologija nije standardizirana, pa se rezultati prikazuju na različite načine i nisu usporedivi.

“Ti spojevi kruže, uđu i izađu, izuzetno su mobilni kroz atmosferu, kroz struje oceana. Oni su svugdje. Kratko se zadržavaju u organizmu i mi jednostavno ni ne znamo koje oni imaju kronične utjecaje i trebamo raditi dugoročne studije izloženosti” ističe Bilandžić.

Na to se nadovezao predstavnik Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije.

“Trebamo uz pomoć znanstveno-istraživačkih institucija i laboratorija nastaviti razvijati metode, jer samo na osnovi kvalitetnih podataka možemo donijeti pravu odluku kako bismo PFAS-ove sveli na prihvatljivu razinu” zaključio je Mario Vujić.

Nije sve baš tako crno

Istraživanja pokazuju da su ljudi upoznati s temama poput mikroplastike u hrani, otpornosti na antibiotike, GMO-evima, pa čak i e-cigaretama. PFAS-ovi su još uvijek poprilično nepoznati široj javnosti.