Od Istre do Crne Gore – maslinari istočnog Jadrana udružuju snage, rađaju se Dragulji Jadrana

Hrvatska, Slovenija, Bosna i Hercegovina i Crna Gora zajedno su mali proizvođači maslinova ulja, ali njihova najbolja ulja redovito osvajaju velika međunarodna priznanja. Na prvom međunarodnom panelu zemalja istočnog Jadrana u Mostaru predstavljena je ideja zajedničke oznake Jewels of the Adriatic – Dragulji Jadrana. Zamisao nije stvaranje zajedničkog ulja ni brisanje nacionalnog podrijetla, nego okupljanje najboljih ekstra djevičanskih maslinovih ulja pod prepoznatljivim regionalnim znakom kvalitete. No od dobre ideje do ozbiljnog međunarodnog brenda još je dug put.

Maslinari istočnog Jadrana teško mogu konkurirati Španjolskoj, Italiji, Tunisu ili Turskoj količinom proizvedenog ulja. Mogu, međutim, pokušati učiniti upravo suprotno: pretvoriti malu proizvodnju, autohtone sorte, krški krajolik i izrazito lokalni karakter ulja u prednost.

Na toj je ideji nastao prijedlog Jewels of the Adriatic, odnosno Dragulji Jadrana, zajedničke regionalne oznake za premium ekstra djevičanska maslinova ulja Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore.

Prijedlog je predstavljen tijekom prvog međunarodnog panela zemalja istočnog Jadrana na Herz Olive Festu u Mostaru. Važno je pritom naglasiti da Dragulji Jadrana zasad nisu registriran brend niti uspostavljen sustav certificiranja. Riječ je o prijedlogu i jednom od smjerova regionalne suradnje koje su sudionici panela definirali za budućnost.

Ne količina, nego kvaliteta

Logika iza inicijative jednostavna je. Proizvođači ovog dijela Mediterana raspolažu relativno malim količinama i nemaju mogućnost cjenovno konkurirati velikim svjetskim proizvođačima.

Ali međunarodni rezultati pokazuju nešto drugo. Na NYIOOC World Olive Oil Competitionu 2026. Hrvatska je osvojila čak 128 nagrada, od čega 103 zlatne i 25 srebrnih, te završila druga iza Italije. Bosna i Hercegovina osvojila je 16 nagrada, od kojih 15 zlatnih, dok je Crna Gora ostvarila svoj najbolji rezultat dosad. Upravo je taj nerazmjer između malih količina i velikog broja nagrađivanih ulja jedan od glavnih argumenata zagovornika zajedničkog nastupa.

Ideja je da istočni Jadran ne prodaje samo litru ulja nego kombinaciju kvalitete, autohtonih sorti, krajolika, povijesti, gastronomije i načina života.

Slovenski istraživač Rok Babič iz Instituta za maslinarstvo Znanstveno-istraživačkog središta Koper tu je koncepciju sažeo tvrdnjom da se gostu ne prodaje samo boca ulja, nego i krajolik, ljudi, sorte, tradicija, znanje i iskustvo određenog mjesta.

Ne bi postojalo jedno „jadransko ulje”

Jedna od mogućih zabuna jest pomisao da bi pod novim brendom nastala neka vrsta zajedničkog regionalnog ulja. Prijedlog ide u potpuno drugom smjeru.

Ulje hrvatskog proizvođača i dalje bi nosilo njegovo ime, sortu, područje proizvodnje i Hrvatsku kao zemlju podrijetla. Isto bi vrijedilo za proizvođače iz Slovenije, Bosne i Hercegovine ili Crne Gore. Dragulji Jadrana bili bi dodatna, krovna oznaka. Primjerice, uz postojeći brend proizvođača mogla bi stajati oznaka Jewels of the Adriatic – Croatia.

Hrvatski predstavnik na panelu, agronom i konzultant iz doline Neretve Nebojša Jerković, naglasio je da zajednička oznaka ne bi smjela postati još jedan komercijalni znak iza kojeg se mogu naći jeftina, standardizirana ulja ili mješavine nejasnog podrijetla. Ideja je upravo suprotna: pod oznaku bi trebala ulaziti samo provjerena premium ekstra djevičanska ulja.

Tko bi uopće smio postati Dragulj Jadrana?

Ako bi oznaku mogao dobiti svaki proizvođač koji se nalazi uz Jadran, ona bi vrlo brzo izgubila smisao. Sudionici panela zato predlažu unaprijed definirane kemijske i senzorske kriterije, potpunu sljedivost od maslinika do boce, propisane uvjete skladištenja i jasno navedenu godinu berbe.

Kao mogući dodatni kriteriji spominju se autohtone sorte, rana berba, ekološka proizvodnja i postupci kojima se čuvaju okoliš i tradicionalni maslinarski krajolici. Ključna bi pritom bila neovisna kontrola.

Proizvođači ne bi sami sebi dodjeljivali oznaku. Prema prijedlogu, trebalo bi osnovati međunarodno tijelo ili konzorcij u kojem bi bili proizvođači, stručne i znanstvene ustanove, akreditirani laboratoriji, senzorski paneli i turistički sektor. Takvo tijelo utvrđivalo bi pravila, provodilo nadzor te davalo – ali i oduzimalo – pravo korištenja zajedničkog znaka. To je vjerojatno i najvažniji uvjet cijele ideje. Kod premium proizvoda reputacija se dugo gradi, a vrlo brzo gubi.

QR kod od maslinika do boce

Projekt bi se mogao osloniti i na potpunu transparentnost. Jerković je predložio da svaka boca ima jedinstveni broj i QR kod preko kojega bi kupac mogao doći do podataka o proizvođaču, masliniku, sorti, godini berbe, postupku proizvodnje i rezultatima kontrole kvalitete. Takav pristup posebno bi imao smisla ako se proizvod pozicionira u višem cjenovnom segmentu.

Kupac koji za bocu ekstra djevičanskog maslinova ulja plaća znatno više od prosječne tržišne cijene ne kupuje samo sadržaj boce. Kupuje i provjerljivo podrijetlo, ograničenu proizvodnju, posebnost sorte i priču o mjestu iz kojeg ulje dolazi. A upravo tu mali jadranski proizvođači mogu imati prednost pred velikom industrijskom proizvodnjom.

Prvo tržište možda uopće nije New York ili Tokio

Zanimljivo je da prvi kupci novog regionalnog brenda ne bi morali biti na udaljenim izvoznim tržištima. Oni već svake godine dolaze na Jadran.

Milijuni turista prolaze kroz hrvatske, slovenske i crnogorske destinacije, borave u hotelima, marinama i privatnom smještaju te posjećuju restorane i vinarije. Premium maslinovo ulje moglo bi postati mnogo važniji dio tog turističkog iskustva.

Istraživanja provedena u Hrvatskoj pokazuju da potencijal postoji, ali i da još nije dovoljno iskorišten. U istraživanju turista na sjevernom Jadranu samo je 18,8 posto ispitanika bilo upoznato s lokalnom ponudom maslinarskog turizma, dok su upravo poznavanje ponude i pozitivan odnos prema oleoturizmu povećavali spremnost turista da u takvim sadržajima sudjeluju.

Drugo hrvatsko istraživanje kao važne preduvjete razvoja oleoturizma navodi uljare otvorene posjetiteljima, gospodarstva, maslinike, muzeje i interpretacijske centre, ceste maslinova ulja, specijalizirane trgovine i manifestacije. Zajednička oznaka zato bi mogla imati puno veći učinak ako ne ostane samo na etiketi boce.

Od Ulcinja do Istre – jedna maslinarska ruta

Drugi dio mostarske inicijative upravo je razvoj Transjadranske ceste maslinova ulja.

Zamisao je povezati već postojeće lokalne maslinarske i turističke rute u jednu međunarodnu priču – od starih maslina Crne Gore, preko Hercegovine i Dalmacije do Istre i slovenskog dijela Jadrana.

Takav koncept nije bez presedana. Projekti prekograničnog povezivanja gastronomije, poljoprivrede i turizma već se financiraju kroz europske programe. Aktualni Interreg program Hrvatska – Bosna i Hercegovina – Crna Gora, primjerice, kao jedno od područja potpore ima održivi i uključivi turizam, a projekt SUSTOUR već povezuje ruralne proizvođače, turistički sektor i lokalne zajednice.

Širi Interreg IPA ADRION također već godinama povezuje zemlje jadransko-jonskog prostora kroz projekte turizma, agroprehrambenog sektora i regionalnog identiteta.

Stoga ideja zajedničkog prekograničnog projekta nije nerealna. Teži će dio biti uspostaviti model koji će funkcionirati i nakon završetka europskog financiranja.

A što je s pravnom zaštitom?

Upravo je to jedno od pitanja koje će se morati riješiti prije nego što se Jewels of the Adriatic pojavi na prvoj boci. Naziv i znak trebalo bi provjeriti, definirati vlasnika te zaštititi na tržištima na kojima će se koristiti.

Europski sustav poznaje, među ostalim, kolektivne i certifikacijske žigove, ali između njih postoji važna razlika.

EU kolektivni žig može koristiti članstvo u udruženju kao zajednički tržišni identitet, a može sadržavati i geografski element. Certifikacijski žig, s druge strane, služi potvrđivanju određenih svojstava i standarda proizvoda, ali prema pravilima EUIPO-a ne može certificirati samo geografsko podrijetlo proizvoda.

Zato će pravni model buduće oznake morati biti mnogo preciznije definiran nego što to danas sugerira izraz „zajednički brend”.

Trebat će odgovoriti na nekoliko temeljnih pitanja: tko je vlasnik znaka, tko propisuje standarde, tko kontrolira kvalitetu, tko financira sustav i što se događa kada neki član prestane zadovoljavati kriterije.

Bez tih odgovora Dragulji Jadrana ostali bi dobar marketinški slogan.

Hrvatska već pokazuje zašto zajednički nastup ima smisla

Posebno je zanimljivo što se ideja pojavljuje u trenutku kada hrvatski maslinari već godinama dokazuju kvalitetu, ali istodobno upozoravaju da međunarodni uspjesi nisu praćeni jednako snažnim zajedničkim marketingom.

Nakon 128 osvojenih nagrada na NYIOOC-u 2026. ponovno su se pojavili pozivi za snažnije nacionalno brendiranje i institucionalnu promociju hrvatskih ulja.

Regionalna oznaka zato ne bi trebala zamijeniti hrvatski identitet niti postojeće oznake izvornosti. Upravo suprotno – mogla bi biti još jedan kanal kroz koji bi hrvatski proizvođači došli do kupca kojem naziv pojedinog hrvatskog maslinarskog područja još nije poznat. To je ujedno najveća prilika, ali i najveći rizik Dragulja Jadrana.

Ako kriteriji budu dovoljno strogi da znak stvarno znači iznimnu kvalitetu, mala proizvodnja istočnog Jadrana mogla bi se zajednički pozicionirati kao boutique maslinarska regija Mediterana.

Mr. sc. Nebojša Jerković: Snaga inicijative bila bi u različitosti

Temelj buduće zajedničke oznake moraju biti dokaziva kvaliteta, jasno podrijetlo proizvoda i prepoznatljivost autohtonih sorti maslina istočnog Jadrana. Oznaka ne bi smjela biti samo marketinški znak, nego jamstvo da ulje zadovoljava unaprijed utvrđene i javno dostupne kriterije, ne nužno utvrđene nekim javnim standardom , može to biti i interni standard kojeg se dogovorimo. To bi, prije svega, uključivalo kategoriju ekstra djevičanskog maslinovog ulja, sljedivost od maslinika do boce, potvrđeno zemljopisno podrijetlo, kemijsku i senzorsku analizu, primjenu održivih proizvodnih postupaka te odgovarajuće uvjete prerade, čuvanja i pakiranja.

Kontrola kvalitete trebala bi biti neovisna od samih proizvođača. Provodila bi se putem ovlaštenih ili akreditiranih laboratorija, stručnih panela za senzorsko ocjenjivanje i zajedničkog upravljačkog tijela oznake, u kojem bi sudjelovali predstavnici proizvođača, znanstvenih i stručnih ustanova te relevantnih javnih institucija iz uključenih zemalja. Pravo korištenja oznake trebalo bi obnavljati za svaku berbu, na temelju rezultata analiza i provjere sljedivosti.

Smatram da je prijelaz iz faze ideje u konkretnu zajedničku oznaku realan, ali ga treba provoditi postupno. Prvi korak trebalo bi biti osnivanje stručne radne skupine, zatim izrada pravilnika o korištenju oznake i usuglašavanje  standarda kvalitete. Nakon toga mogao bi se pokrenuti pilot-program s manjim brojem provjerenih proizvođača iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Slovenije, Italije i drugih zainteresiranih područja istočnog Jadrana. Važnu potporu tom procesu mogli bi pružiti programi Interreg i drugi europski izvori namijenjeni prekograničnoj suradnji, zaštiti baštine i razvoju kratkih lanaca opskrbe. Hrvatskim proizvođačima takva bi inicijativa donijela veću međunarodnu vidljivost, lakši pristup udaljenijim tržištima, zajedničku promociju i snažnije povezivanje maslinarstva s gastronomijom i turizmom. Pojedinačni mali proizvođači često nemaju dovoljno kapaciteta za samostalan nastup na velikim međunarodnim tržištima, dok bi zajednički jadranski brend mogao osigurati potreban opseg, kontinuitet ponude i prepoznatljivu priču.

Ne smatram da bi zajednička oznaka trebala oslabiti hrvatski, nacionalni ili lokalni identitet pojedinih ulja. Upravo suprotno – „Jewels of the Adriatic“ trebala bi funkcionirati kao krovna oznaka kvalitete, dok bi na svakoj boci i dalje morali biti jasno istaknuti zemlja, područje, proizvođač, sorta i posebnosti lokalnog terroira. Snaga inicijative bila bi upravo u različitosti: svako ulje zadržava vlastiti identitet, a zajednička oznaka potvrđuje da pripada krugu najboljih i vjerodostojnih proizvoda jadranskog maslinarskog prostora.

Lenče Lazarovski

Ovaj sadržaj sufinaciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija

Maslinarski paket možete naručiti na sljedećem linku