O prednostima sustava orošavanja maslina i načinu njegova funkcioniranja piše za Maslinar uspješni maslinar Ivica Vlatković
U svjetlu klimatskih promjena treba promišljati budućnost. Duga sušna razdoblja klimatskih su proteklih godina postala pravilo, a ne izuzetak. Navodnjavanje, makar dobra agrotehnička mjera, postaje nedostatna u najvažnijem razdoblju maslinarstva. To razdoblje obuhvaća period od zametanja plodova obično početkom srpnja do otvrđivanja koštice sredinom kolovoza, ovisno o sortama.
Suhi gradi
Taj period karakteriziraju visoke temperature zraka i tla, a istovremeno niska relativna vlaga zraka uz česte suhe vjetrove (bure). To stanje se među starim maslinarima zvalo „suhi grad“, što samo po sebi podrazumijeva potencijalno veliku štetu. U tom osjetljivom periodu kod temperatura često viših od 34 C korijen masline nalazi se u anbiozi i nije u stanju preuzeti vlagu kojom mu nastojimo nadoknaditi gubitak vode evapotranspiracijom.
Maslina, ako ne nadoknadi vodu, ulazi u stanje „stresa“. Taj „stres“ nastoji preživjeti uključujući brojne kompenzacijske mehanizme. To su; uvrtanje lista i zatvaranje mikropora na njemu, čime se usporava proces gubitka vode transpiracijom, ali i usporava proces
fotosinteze kojim se stvara energija.
Koliko god maslina uključila te mehanizme i bila otporna na sušu, ipak joj se gubitak vode mora nadoknaditi.
Kad joj se ne nadoknadi voda u stanju stresa, ona žrtvuje zametnute plodove u manjoj ili većoj mjeri kako bi zadržala i usmjerila preostalu vodu za svoje vitalne funkcije
Ulomak članka objavljenog u 23. broju časopisa Maslinar.
Za više informacija o maslinama i maslinarstvu, pretplatite se na časopis Maslinar.
