Nakon blagdana, skrivali to ili ne, počinjemo se malo pristojnije ponašati za stolom i kuhinji. I tada su nam sva usta puna mediteranske prehrane (ili dijete), zdravih namirnica, laganih večera i zdravih doručaka, dok se neki čak odvaže i na neke drastičnije prehrambene promjene. Međutim, znanstvenici i stručnjaci nutricionisti tvrde kako bi zapravo bilo dovoljno držati se mediteranske prehrane cijele godine i uživati u dobrome zdravlju. Valjda nema bolesti koju mediteranska prehrana ne može spriječiti!
Jesmo li Mediteran
A ja se pitam konkretno mi, jesmo li mi zaista dio toga? Pripadamo li i mi u taj blaženi Mediteran zdravlja ili su nas gulaši i štrudle odvukle i približile mittleeuropskoj kuhinji? Ne zamjerajte kontinentalci, nemam ništa protiv dobrog gulaša.
Dapače, teško je oduprijeti se fi noj sacher torti ili dobrom kulenu! No čini se da smo i po tom pitanju podijeljeni, i to baš po onoj granici koja
dijeli našu lijepu zemlju na teritorij maslinovog ulja i na teritorij maslaca i masti. Ili bi se mogli svrstati u neku drugu potkategoriju mediteranske prehrane koja je ukrala nešto i s kontinenta, Austriji i Mađarskoj, Turskoj i Bosni.
Možda naziv Jadranska prehrana ne bi bio ni toliko loš kada bi ga mogli jasnije definirati, uokviriti i na kraju brendirati. Jer upravo je brend Mediterana dao jednostavnim sastojcima, voću, povrću, ribi i žitaricama onu slavu i prestiž koje ne bi mogli imati da nisu objedinjeni pod
atributom mediteranske prehrane.
I tako zamišljam Jadransku prehranu koja se zasniva na našem ulju prije svega, na srdelama i skušama, kvarnerskim škampima i sipama, domaćem voću i povrću, na mesu boškarina, povremeno i crne slavonske svinje i vidim u njoj isti potencijal koji je Ancel vidio u mediteranskoj prehrani. Pa eto, nema nam druge nego proučiti čime se hranimo i posložiti sve te sastojke u jednu smislenu cjelinu kojom možemo dalje u svijet.
Ulomak teksta objavljenog u 56. broju časopisa Maslinar.
Maslinar potražite na svim kioscima ili ga naručite na linku Časopis.
