Vina Delmati i Vrgorka Vinarija tvrtke sestre koje u optimalnoj simbiozi novog i starog i koje oživljavaju vinarstvo u najvećem hrvatskom vinogorju – polju Jezero predstavlja Ante Zloić, vlasnik vinarija, ističući kako su nekadašnjih 400 ha vlastitih vinograda i veliki proizvodni pogoni Vrgorka Vinarije, desetljećima bili simbol vinarstva na granici između splitske i dubrovačke regije.
„Danas, po prvi put u povijesti vinarije, nastupamo na tržištu s vlastitim brendom, te radimo konačnom etabliranju ovog vinogorja na sceni Hrvatske. Ova vinarija posjeduje proizvodni kapacitet koji je dovoljno moćan da je u stanju na bolje promijeniti vinsku scenu Dalmacije, a i šire. Biti odgovoran za takav projekt dolazi sa određenom dozom težine, ali i ponosa.“
Kako su izgledali vaši počeci u vinarstvu? Što vas je motiviralo da se bavite ovim poslom?
Moji počeci bavljenja vinogradarstvom sežu u djetinjstvo kada sam uz redovito školovanje u Otrić-Seocima radio u polju pomažući svojoj obitelji i iz blizine pratio uspone i padove tadašnjih poljoprivrednih kombinata u dolini Neretve “Poduha”, “Opuzenke”, “Vrgorke”,…
Već tada je bilo jasno da takvi gospodarski modeli ne osiguravaju egzistenciju domicilnom stanovništvu pa su mnogi iselili u velike gradove , u Njemačku , Australiju,…. a ja sam se uhvatio knjige sa jasnom odlukom da uspjeh treba tražiti drugdje i da se treba naoružati znanjima koja nadilaze tradicijske vještine vinogradara.
Sa stečenim inženjerskim obrazovanjem u graditeljstvu i arhitekturi postigao sam zavidne poduzetničke uspjehe u Njemačkoj i Hrvatskoj ali nikada nisam odustao od zavičaja i korijena. Slijedio sam instinkt , čitao životne poruke i zajedno s obitelji prihvatio ponuđeni izazov spašavanja Vrgorka Vinarije i vinogradarstva u Pojezerju.
Motivacije ne nedostaje, a ona je mnogostruka. Vino je divan proizvod i puno više od toga. Kad ga se uspije spojiti s revitalizacijom i boljitkom svog rodnog kraja, onda cijela priča poprima jednu posebnu dimenziju.
Što se sve promijenilo od vaših početaka do danas – u vašoj proizvodnji, ali i na svjetskoj vinskoj sceni?
Vinska scena se mijenja konstantno i brzo, pogotovo u zadnje vrijeme. Kako smo kao vinarija tek odnedavno na tržištu, tijekom našeg djelovanja proizvodnja se nije puno promijenila, ali troškovi proizvodnje itekako jesu. Kad se u obzir uzme čitava povijest vinarije koja seže u 1959. godinu, promjene koje su se događale u tom periodu su enormne. U bivšoj Jugoslaviji, ova vinarija redovito je proizvodila preko 10 milijuna litara vina godišnje, te čak 1 milijun litara destilata što je za današnju Hrvatsku vinsku scenu impresivan podatak.
Koje su prednosti, a koji izazovi bavljenja vinarstvom?
Izazovi su mnogi. Danas, osim ubrzano rastućih troškova, volatilnost i zagušenost tržišta postavljaju velike poteškoće vinarima pri plasmanu vina. Sve veći uvoz, pogotovo jeftinih vina upitnog sastava, čini naše malo tržište zasićenim opcijama kako za individualne kupce, tako i za HoReCa i maloprodajne kanale. Izazova je još mnogo, ali oni prirodni poput nepredvidljiva vremena i prirodnih (ne)prilika su sastavni dio vinarske priče i uglavnom su očekivani svakome tko se bavi ovim poslom.
Što se prednosti tiče, one su malobrojnije nego izazovi, ali višestruko potentnije nego bilo koji problemi. Sami proces pretvaranja plodova zemlje u magični napitak o kojem su spjevane pjesme i pisane legende kroz tisuće godina vinarstva uistinu je poseban i nemoguće ga je vrednovati suštim financijskim pokazateljima. Zajednica koja se okuplja oko vina i vinarstva, također je zanimljiva i puna posebnih ljudi s kojima je gušt komunicirati i dijeliti strast prema vinu.
Postoje li danas trendovi u vinarstvu i koje biste izdvojili?
Postoje mnogi trendovi, a izdvojiti valja one koji su u zadnje vrijeme jako rašireni, a to su trendovi prema sve laganijim vinima, nižim alkoholima, nižim taninima i nižim kalorijama – koliko god to blesavo zvučalo mnogim vinarima. Moderno društvo na trenutke se čini opsjednuto zdravljem i eliminiranjem svega „štetnog“ iz svoje rutine. Alkohol je na meti kao novo žrtveno janje, uglavnom od strane ljudi koji u isto vrijeme nemaju problem s konzumiranjem mnoštva farmaceutskih pripravaka za kojekakva zdravstvena stanja i probleme. Naravno da je pohvalno brinuti se za svoje zdravlje, ali ipak se čini kako svesti vino samo na alkohol i šećer može samo netko tko o vinu pojma nema.
Koje sorte preferirate u svojim vinogradima i zašto?
Vinogradi koje smo naslijedili su u najvećoj mjeri vinogradi plavke i trbljana. Obje sorte su divne i proizvode odlična, pitka vina osvježavajućeg karaktera. Iako bi možda lakše došli do tržišta sadeći pošip i plavac mali, nismo željeli uništavati stare loze ovih sorti jer je sirovina koju dobivamo iz tih vinograda odlična. Van te dvije sorte, imamo odličnog cabernet sauvignona, merlota, vranca, te nešto plavca malog, babića i pošipa na položajima u Komarni.
Domaće ili strane sorte – što vam je bliže i zašto?
Plavka (plavina) je naša omiljena sorta. Nevjerojatno grožđe koje rezultira crnim vinima kakvih nedostaje u Dalmaciji. Plavka je budućnost.
Koje vino najradije pijete kod kuće i uz koja jela?
Plavku uz dobar odrezak od jadranske tune.
Kako vidite budućnost hrvatskog i globalnog vinarstva?
Teško je uopće to zamisliti jer mislim da dramatične promjene tek počinju. U Hrvatskoj očekujem smanjivanje broja malih vinarija, te okrupnjivanje posjeda i nove vidove zadružnog vinarstva. Mislim da se s nekim sortama krenulo u nerealan rast cijena, te očekujem pad kako se tržište bude okretalo alternativnim hrvatskim sortama ili stranim vinima.
Na svjetskoj sceni, očekujem pad potrošnje organskih i tzv. natural vina, tj. preslagivanje tog dijela tržišta, te poboljšanje kvalitete organskih vina i sve veći upliv velikih vinarija u taj sektor. Bezalkoholna vina će rasti, a svi se nadamo i kako će ona postati bolja i pitkija nego su sada. Popularizirat će se alternativna ambalaža poput staklenih boca manjih kapaciteta, limenki, raznih bag-in-boxova od reciklirane celuloze i slično. Ako se opće znanje o vinu ne poboljša, možemo očekivati i daljnju komoditizaciju vina koje bi moglo početi gubiti identitet definiran regijama i sortama, te se sve više reklamirati po stilovima, pakiranjima i raznim marketinškim „spinovima“.
Koji su vaši kratkoročni i dugoročni planovi?
Dostići prepoznatljivost na tržištu kao velika dalmatinska vinarija kakva nedostaje našoj regiji, te krenuti s dodatnim sadržajima poput vinskog turizma.
Što biste savjetovali nekome tko tek ulazi u svijet vinarstva?
Potrebno je napraviti jako dobar financijski plan, odlično istraživanje tržišta, te definitivno pribaviti puno više početnog kapitala nego što se činilo da će biti dovoljno.
Novi broj časopisa Maslinar možete naručiti na sljedećem linku
