Uspješnu vinariju Pelješki vrhovi predstavlja voditelj vinarije i enolog Vanja Ljubotina, ing. vin., koji ističe kako nastoji od tradicionalnog Pelješkog Plavca napraviti moderan svjetski Plavac – malo ga ukrotiti – a to je danas u svijetu traženi pristup.
1. Kako su izgledali vaši počeci u vinarstvu? Što Vas je motiviralo da se bavite ovim poslom?
Mene kao enologa, ljubav za vinom i želja za iskustvom koje Plavac mali nudi, doveli su na Pelješac. Od 2009. godine iz Rijeke, nakon fakulteta, zadrugari su tražili enologa, ja sam se javio i krenuo s malo drugačijom vinskom pričom. Kako sam studirao u Istri, imam malo drugačiji odnos prema Plavcima, koji su donedavno bili tradicionalni i iskreni, s vrlinama i malim manama. Te vrline su fantastične arome, ozbiljna tijela, ali nekada malo grubi tanini.
2.Što se sve promijenilo od Vaših početaka do danas – u vašoj proizvodnji, ali i na svjetskoj vinskoj sceni?
U mom, ajmo reći, modernijem pristupu vinarstvu, Plavci ne moraju biti visoko alkoholni, ne moraju biti tupi, te ne moraju biti trpki, nego mekani, harmonični i svježi. Primjer tog vina je tzv. crvena etiketa, odnosno Plavac mali Pelješac – mekani Plavac s pet položaja, 50 posto barikiran, nježan, svjež, a opet 13 posto alkohola, s posebnostima Plavca malog. Takva vina i radim. Nastojim od tradicionalnog Pelješkog Plavca napraviti moderan svjetski Plavac s osnovnim Plavčevim karakteristikama, malo ga ukrotiti – a to je danas u svijetu traženi pristup.
3.Koje su prednosti, a koji izazovi bavljenja vinarstvom?
Onome tko ulazi u svijet vinarstva bih poručio da je ovo najljepši posao na svijetu. Da bude vinogradar, vinar ili enolog i da proizvodi vino, jer je vino živi organizam koji je kao čovjek. Često znamo davati vinu karakteristike čovjeka – divlji kao klinac od 17 godina ili cura od 30, ili ozbiljna osoba od 35 godina koja tek sada sazrijeva ili daje svoj pravi izričaj. Ali vinskih i vinogradarskih kriza je bilo i bit će. Grožđa u Republici Hrvatskoj je sve manje, ljudi se često bave vinogradarstvom iz ljubavi prema tradiciji i većinom su to stariji ljudi. Nažalost, cijene grožđa nisu stimulativne, a štete od vremenskih nepogoda i divljih životinja su ogromne, pogotovo u sušnim godinama kao što je 2024.
4. Postoje li danas trendovi u vinarstvu i koje biste izdvojili?
Trendovi u vinarstvu postoje – mekano, užitno, harmonično, svježe, što se tiče i crnih i bijelih sorata. Svaki vinar ima materijal (grožđe, položaj) s kojim radi, odnosno proizvodi vino, samo je pitanje da li to osjeća i vidi unaprijed kojim tehnološkim postupcima ili načinom to može dobiti. Primjera radi, od grožđa iz polja odakle se rade kvalitetna vina Plavac mali, ne rade se velika vina, nego vino ugodnih, laganih aroma – za svaki dan – što se danas jako traži.
5. Koje sorte preferirate u svojim vinogradima i zašto?
Sortiment u vinogradima je jasno Plavac mali, ali danas se zbog potreba tržišta sadi i Rukatac, Pošip, Grk. Veća je potražnja za bijelim vinima, zbog opće konzumacije bijelih vina – to je u trendu – ali ozbiljni crnjaci su uvijek puno važniji i ozbiljniji.
6.Domaće ili strane sorte – što vam je bliže i zašto?
Ajmo o Plavcu malom. Da, i svjetske sorte odlično uspijevaju na Pelješcu i daju ozbiljne rezultate, ali pitanje je – da li bi Plavac mali odlične rezultate davao po cijelom svijetu? Dakle, netko nekada je shvatio da Plavac voli Pelješac i Pelješac voli Plavac, i Plavac daje najbolje rezultate baš na tim padinama Pelješca – kao što su Drače, Trstenik, Dingač i Postup. Tu nije posađen ni Merlot, ni Cabernet Sauvignon, nego onaj koji tu može preživjeti – a to je Plavac mali. Dakle – autohtone sorte, uvijek.
7.Koje vino najradije pijete kod kuće i uz koja jela?
Na terasi s društvom uvijek se prvo nudi Plavac mali, a ako su velike vrućine – hladan Pošip. Kada se dolazi u kuću enologa s Pelješca koji se igra s Plavcem malim – što drugo i ponuditi?
8. Kako vidite budućnost hrvatskog i globalnog vinarstva?
Budućnost vinarstva u ovom trenutku i nije baš pozitivna, ali trendovi se mijenjaju. Mladi više ne idu u vinograde i ne sade lozu. Lakše je okrenuti se turizmu i iznajmljivanju nego plisti lozu na 35 Celzijusa. Grožđa je sve manje, ljudi se bave vinogradarstvom iz ljubavi, a to su najčešće stariji ljudi. Vremenske nepogode, štete, manjak radne snage – sve to čini proizvodnju težom. Ali bilo je kriza, i bit će ih.
9. Koji su vaši kratkoročni i dugoročni planovi?
Kratkoročni planovi zadruge su izgradnja velike degustacijske sale na terasi vinarije na Dračama, s pogledom na Pelješki most. Mala degustacijska sala je danas barrique room gdje stane 60 ljudi. Dugoročni planovi su povećanje proizvodnje, jer imamo mogućnosti prodaje, ali količine nažalost padaju – kako na Pelješcu, tako i u cijeloj Hrvatskoj.
10. Što biste savjetovali nekome tko tek ulazi u svijet vinarstva?
Osoba koja ulazi u svijet vinarstva može očekivati veliku podršku starijih enologa, jer u ovoj struci se iskustvo često i dijeli s kolegama – pogotovo ako stariji kolega vidi žar u očima mladog, željnog znanja. Nas enologa je malo. Glavni razlog bavljenja vinarstvom je ljubav prema vinu – jer ta ljubav daje inspiraciju za proizvod koji nastaje.
Novi broj časopisa Maslinar možete naručiti na sljedećem linku
