Priprema terena za sadnju maslina

Share on facebook
Share on google
Share on twitter
Share on linkedin

O pripremi terena za sadnju maslina u unutrašnjosti, koja se može izvesti na dva osnovna načina, piše naš hercegovački suradnik mr.sc. Branko Rogić.

U zadnjih nekoliko godina u Hercegovini je zasađen značajan broj sadnica masline u različitim mikroklimatskim uvjetima i na različitim položajima. Zasađene su na nekoliko tipova tala od crvenice, smeđe karbonatnih tla te na kamenom usitnjenom supstratu, te na nagnutim terenima na kojima prevladava rendzina na laporu ili smeđe tlo u kojima je dominatna glina. U profilu, teren je nagnut od 40 do 50 posto, okrenut je prema jugu, što je i povoljno za uzgoj maslina kao i drugih voćarskih kultura. Ovakvih terena, koji se protežu od Čapljine prema Ljubuškom i dalje, ima preko 500 ha i podloga su za sadnju navedenih kultura. Vjerovatnost za izmrzavanje je mala, jedino ekstremno niske temperature, kakve su bile 1956. ili 1985. godine, predstavljale bi opasnost.

Dva načina

Dva načina pripreme terena za sadnju maslina koje u zadnje vrijeme uočavamo su ova:

Prije sadnje teren je potpuno prekopan bagerom na dubinu od 80 – 100 cm. Prije toga drvenaste kulture su otpilane samo na nekadašnjim suhozidima, a ostali su panjevi od raslinja (slika 1., slika 3.)

Teren je samo očišćen od drvenastih kultura, tj. otpilane su i uklonjene – spaljene, kameni suhozidi su također ostali (slika 2.)

Za koji se od ova dva načina odlučiti i koji je bolji za uzgoj maslina svakako ovisi o financijskoj mogućnosti maslinara.

Prednosti prvog načina pripreme terena (slika 3.) tj. prekopavanja cijele površine bagerom su: brži razvoj maslina, odnosno maslina prije dolazi na rod; lakša borba protiv korova i olakšana berba zbog ravnijeg terena.
Nedostaci su veća opasnost od erozije i ispiranje hranjiva.
Drugi način pripreme terena zahtijeva potpuno čišćenje terena od drvenastih kultura i korova te tokom ljeta iskop, po mogućnosti bagerom, odgovarajućih jama za buduću sadnju maslina. Rupe bi trebale biti što većeg promjera, a dubine do 1 metar. Međutim, dosta maslina je posađeno u jame koje su iskopane ručno i one su neadekvatne i iskopane su u zimskom periodu te se pojavljuje efekt bunara – ležanje suvišne vode koja je prisutna tokom zime na ovakvim terenima. Maslina ne trpi suvišnu vodu oko korijena te u ovom slučaju dolazi do zastoja u rastu ili ugibanja.
Oni koji su na ovaj način posadili maslinu iskopali su rupe odgovarajućih dimenzija ručno ili strojno, drenažom su riješili višak oborinskih voda i takvi maslinici ne zaostaju u rastu.

Napredniji maslinici

Maslinici koji su posađeni na terenu koji je potpuno prekopan  bagerom znatno su napredniji u razvoju u odnosu na maslinike koji su posađeni u neodgovarajuće uske i male jame, a takvih ima dosta.

Prije nekih 60 i više godina, kada je bilo ručne radne snage na ovakvim terenima, postojale su kameno zidane terase na kojima se uzgajala vinova loza, smokve, a mogla se naći i poneka maslina. Danas nema ručne radne snage, tj. to je zahtjevna investicija koja iziskuje znatna novčana sredstva, kako bi vratili nekadašnji izgled terasa, izrađenih bilo betonom, zemljom ili kamenom kao što se može vidjeti u Japanu, Njemačkoj ili na Mediteranu.

Svakako bih preporučio, ako se netko odluči na jedan od ova dva načina pripreme terena, da vodi računa o eroziji; tokom ljetnih mjeseci iskopa rupe odgovarajućih dimenzija; sačuva stare suhozide, po mogućnosti iste popravi; izbjegava male jame, tj. negativni efekt bunara (slika 2.); stručnjaci kažu da je kod masline opseg krošnje približan ili nešto manji od opsega korijenovog sustava, za razliku od smokve koja ima lateralne žile čak do 200 m i zato je smokva dobar čuvar od erozije tla. Kod iskopa jama za sadnju maslina treba uzeti u obzir i ovo iskustvo.

Ako su jame neodgovarajuće (slika 2.), bez obzira na način pripreme terena za sadnju maslina, to dodatno otežava rast i razvoj u ovim teškim glinovitim tlima, koja zadržavaju vodu i smanjuju kapacitet za zrak. Na ovakvim terenima se tokom zime i ranog proljeća na mjestima pojavljuje kapilarna voda, koja se penje u visinu jer niže ne može ići zbog nepropusnog lapora i laporaste gline. U ovim uvjetima je nužno obaviti odvodnju suvišnih voda (drenažu) iz same jame u koju se sadi maslina, ili iskop kanala po obodu parcele (slika 3.).

Strojno kopanje
Također, na ovakvim terenima ima dosta bunara. Danas se iskopi bunara vrše strojno i ugrađuju se betonske cijevi (slika 1.), umjesto nekadašnjih kamenih blokova i ta voda služi za zalijevanje maslina tokom ljetnih mjeseci. Trajnih izvora vode može se naći i u većim dubinama, ali njezina eksploatacija zahtijeva dodatne troškove.

Ako je parcela za sadnju maslina dosta obrasla drvenastim kulturama kao što je brijest ili bagrem koje dosta tjeraju izdanke iz korijena, onda je nužno primijeniti prvi način pripreme terena, tj. površinu prekopati bagerom, u suprotnom može se pristupiti po drugom načinu, tj. iskop jama, ali tokom ljeta.

Da zaključimo, kod pripreme terena za sadnju maslina treba voditi računa o svim ovim detaljima, dakle o stepenu zakorovljenosti drvenastim kulturama, o pojavi oborinskih i podzemnih voda i nagibu terena. Koji način pripreme terena je bolji, pokazat će se kroz praksu u narednih nekoliko godina.

 

Održavanje kosina između terasa obavlja se na četiri načina:

  • Primjena herbicida (glifosati)
  • Košenjem ili odstranjivanjem mladih izdanaka (drvenastih kultura), koji čuvaju terase od erozije – prikladno za ekološko maslinarstvo
  • Sjetva djetelinsko-travnih smjesa i kasnije košenje isti
  • Sadnja voćarskih kultura na kosini (maslina, smokva, nar i dr.)