Prošlostoljetne alternativne gnojidbe

Share on facebook
Share on google
Share on twitter
Share on linkedin

Povjesničar Maslinara Željko Krnčević otišao je  razdoblje prije Prvog svjetskog rata i pronašao razne sličnost s našim danima

Dragi naši čitatelji, evo nam i proljeća. Završila zima, vrijeme kad se u stara vremena sjedilo oko komina i prebiralo po pričama i legendama. Naravno, pričalo se i o svakodnevnim radovima. O onome što donosi proljeće i što će sve trebat nabaviti, raditi i učiniti, e da bi se što bolje iskoristilo vrijeme i da bi urod bio što bolji. Koje “sime”, kad “rizat”, kad izorat, kad “bacit đubar”…

Zapušteno i propalo
NI tako redom, iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu, iz stoljeća u stoljeće, a kad govorimo o našoj Maslini, iz tisućljeća u tisućljeće. Isti krajolici, ista vatra, slične face, slični i alati, savjeti … Slični “mudraci”, slični oni koji rade. Urbani i ruralni mudraci uvijek oni koji znaju sve i bez kojih ne može. A kad treba zasukat rukave i štogod napravit … nigdje ih.

Napisah ovo čisto da se podsjetimo kako su u našem Maslinarskom vremeplovu mijene velike i neminovne, ali, kako i mnogo stvari ostaje isto. Jerbo, ipak smo samo ljudi. Na svu sreću, u novije vrijeme mnogo maslinara odustaje od onih starih navada predaka naših. Došli smo, kako smo već pisali, do onoga da odbacimo onu staru – tako su mi radili i dida i ćaća, pa ću i ja… “Pili” su i oni ulje iz mora pa im ništa nije bilo. Ali, nećemo o tome, daleko bi nas odvelo. Ovaj ćemo se put vratiti tamo negdje pred početak I. svjetskog rata, da vidimo kako su počeci todobnog stručnog i ozbiljnog pristupa skrbili o maslini.

U to vrijeme, kako možemo pročitati, na našoj obali Jadrana maslinarstvo je bilo toliko zapušteno i propalo, da jednostavno nije moglo biti riječi o nekakvom poboljšanju maslinarstva, već naprosto o potpunoj obnovi i regeneraciji. Čitamo kako izvoz ulja iz naših maslinarskih krajeva itekako nazaduje, te da ima godina kad uvoz loših, nekvalitetnih ulja iz Trsta nadmašuje izvoz onih godina kad imamo nekakav srednji rod.

Da se neke stvari ne mijenjaju, poštovani čitatelju, govori nam i podatak da iz Trsta dobivamo lošiji proizvod za veću cijenu. Osim toga, širi se i upotreba raznih “bućkuriša” i to baš u maslinarskim područjima. Kako možemo pročitati, ta su nam ulja nanosila ne samu materijalnu štetu, već su i sa zdravstvenog gledišta bila škodljiva. Zar nas to ne podsjeća na ona ulja koja možemo danas kupiti za bagatelnu cijenu u gotovo svim trgovačkim lancima. No, nemojmo ni o ovome, daleko bi nas dovelo.

Učitelj poljodjelstva
Ajmo zato vidjeti što nam učitelj “poljodjelstva” Marko Marčić zbori o gnojidbi masline. Ionako smo sada u vremenu kada već jesmo ili ćemo još prihraniti naše “ljubimice”. Kaže nam tako gospodin Marčić kako je kod nas oskudica s gnojem jer je “živinogojstvo” jako loše zastupljeno, a i ono što se baci pod “blago” loše je kvalitete. Donosi nam i zanimljive podatke (o kojima, moram priznati, prvi put čak i razmišljam), o tome koliko tko proizvodi gnoja godišnje u kvintalima.

Interesantno je što počinje s čovjekom, koji po njegovu “proizvede” 4,8 kvintala. Konj proizvede 100 (kaže odbivši vrijeme radnje), vol 65, govedo (odbivši radnju) 100, vol (u tovljenju) 165, krave na paši 60, krave u štali 120, junac na paši 40, junac u štali 85, ovce na paši 6, “krmak” 12, “krmak” u tovu 17,5. Evo, stvarno zanimljivo i interesantno memorirati. A kako je naš čovjek uvijek bio i uvijek će biti domišljat, tako se i u slučajevima nestašice, ovaj put gnojiva, domišljao kako problemu doskočiti.

Čitamo tako da se u nekim mjestima pruće od loze upotrebljava za stelju, odnosno za gnoj. Na primjer, na Pelješcu bi naslagali pruće od loze po puteljcima, u udubljenjima i rupama, tako da su ljudi i životinje koji su tu prolazili morali gaziti. Ovakve puteve na kojima su stavljali pruće, zvali su kolovaje. Naravno, kad je pruće bilo dovoljno izgaženo i skoro pretvoreno u humus, bacali su ga u štalu pod blago. Stvarno, u nestašici “svega”, dobra dosjetka. Izgleda kako je ovaj običaj na Pelješcu bio jako star.

Ali, izgleda da naša Maslina niti od ovakvih oskudnih količina gnoja nije imala prevelike koristi, već je uglavnom bila prepuštena samoj sebi. Jerbo, kako čitamo:”… Pak i ovakvog slabog gnoja rijetko kad maslinu što zapade; to je namijenjeno vinogradima, oranicama i vrtovima a maslini kako bude, ta ona nije nikada još od gladi poginula!” Ovdje nam gospodin Marčić donosi i neke alternativne gnojidbe. Kaže tako da vjetar i valovi, posebice s juga i jugozapada izbacuju na naše obale prilične količine jedne morske trave koju zovu valiga, tj. Zostera marina iliti svilina.

Analizirajući je u to vrijeme, zapisano je da u njoj ima dušika, fosfora i kalija. Postupak bi bio takav da se prije upotrebe pusti da se more iscijedi, čak da je i kiša ispere (tada je i voda bila dragocjena). Trebalo bi je po hektaru negdje između 160 i 200 kvintala. Kaže i to da se u zemlji lagano rastvara. Osim ovoga izvora gnojiva, spominje i smeće (a smeće tad bijaše ekološko, bez ove današnje plastike i inih “dušmana”), čađu, zamislite, čak i ljudski izmet.

Također, upotrebljivi su kaže i otpaci ribe, posebno iz tvornica ribljih konzervi, te “murga” iz uljara. Ne znam je li struka do današnjih dana rekla nešto o ovim izvorima gnojiva. Ali, čini mi se, u sve većoj ekološkoj osviještenosti kako građana, tako i maslinara, da bi čak neke od ovih stvari mogle poslužiti i u modernoj ekološkoj proizvodnji.

Eto, na primjer, ajmo pročitati što kaže za riblje otpatke, pošto je riba puna dušika i fosfora. U to vrijeme je u Finisteru u Francuskoj utemeljena prva tvornica za izradu “ribljeg guana” od otpadaka srdela. Ovaj od srdela i onaj od tunjevine upravo su bogati dušikom i fosforom. Eto, nisam čuo da se u novije doba tako nešto proizvodi i upotrebljava. Ali, tko zna, proizvodnja ribljih konzervi je uvijek prisutna. Dok još ima ribe u moru… Osim ovoga izvora gnoja, spominje i “murgu”. Kaže da i ona sadrži dosta kalija i fosfora. No, sadrži kaže i dosta kiseline, koju treba “tretirati” vapnom. Idemo korak dalje, pa “murgu” izmiješamo s “dropom” koji je ostao nakon pečenja rakije, pepelom, blatom, te bilo kakvim otpadima organskog porijekla. Ovo stvarno zvuči logično i moglo bi biti učinkovito. Ako nađem “dropa”, baš ću pokušati.

Izgleda da je našem gospodinu Marčiću gnojidba maslina bila jedna od nekoliko važnijih stvari u maslinarstvu, pa se jako trudio podučavati kako pravilno proizvoditi gnojivo. Doduše, tada je bilo i više “blaga”, pa su i njegovi savjeti bili okrenuti u tom smjeru. U današnje vrijeme zasigurno bi i poneki od onih mladih koji odlaze, mogao svoju sreću okušati i u proizvodnji pokojeg ekološkog proizvoda za gnojidbu, u našem slučaju maslina.
Pa, ajdemo pročitati tadašnje razmišljanje, dakle, pred 105 godina. Čini se puno, ali, prošlo za čas, vjerujte mi.

“Budi uvjeren, dragi čitaoče, da svaka akcija za unapređenje bilo koje gospodarske grane u našem Primorju i otocima – pa bila ta akcija državna ili privatna – treba da počimlje sa uređenjem racionalnih štala i gnjojišta. Ovo je uglasti kamen temeljac naše narodno gospodarstvene sgrade koji je kadar, da je uzdrži i sačuva našem zdravijem, brojnom i bogatijem potomstvu.

Glasoviti romanopisac Manzoni poručuje Talijanima, da bi svaki čovjek od uma i srca, morao skinuti kapu, kad ugleda jedno ralo; našim poljodjelcima može se dokazati da svaki onaj, koji uredi racionalno svoju štalu i gnojište, te prema tomu udesi i postupak sa blagom u štali i sa gnojem na gnojištu, učini pravo r o d o l j u b n o d i j e l o.”

Lijepo je on učio i podučavao, ali, eto, usud je htio da 20. stoljeće bude onakvo kakvo je bilo. Ne ponovilo se u svim onim ratovima i nevoljama. Zasigurno bi i naše maslinarstvo bilo na jednoj višoj razini. Ali, ajdemo mi dalje, u nove lijepe doživljaje s našim maslinama i maslinarima. A od gospodina Marčića čut ćemo još pokoju.

Želim vam uspješno i milostivo maslinarsko proljeće.

Iz 57.broja

Za više informacija o maslinama i maslinarstvu, pretplatite se na časopis Maslinar.

Previous
Next
Previous
Next

Maslinar u vašem
inboxu!

Primajte novosti i zanimljivosti iz svijeta maslinarstva jednom tjedno!