Kolumnistica Maslinara i maslinarka Nicoletta Balija predlaže najljepši dar – sadnicu masline
Ukupno 13 milijuna hektara šuma nestalo je u desetogodišnjem razdoblju od 2000. do 2010., dok je zasađeno 7.8 milijuna hektara novih šuma. Zastrašujući su to podaci koji nas potiču da se zapitamo sadimo li dovoljno stabala i kako biramo što saditi? Bez obzira na negativne pokazatelje diljem svijeta, podatak iz Eurostata potvrđuje da je pošumljenost Hrvatske u posljednjih 20 godina povećana za 17 posto. Ali što mi to sadimo? Za početak, sadimo masline. A znamo i zašto.
Stvaranje temelja
Kad bi joj lišće padalo poput bagremovog, kad bi joj grane ostale gole poput vrba, kada bi teškom mukom doživjela stotu, kada bi joj se grbave grane lomile poput šibica na vjetru… koliko bi maslina bilo danas na svijetu? Naša Olea europaea brojila je oko 865 milijuna jedinki na „popisu“ iz 2005. godine, ali mnogo se uložilo u njihovu populaciju tijekom narednih godina….
Na temelju nekih podataka samo je 2011. godine posađeno novih 9,6 milijuna hektara maslina u cijelom svijetu. Doduše, do danas proteklo je tek deset godina, a znamo da deset godina u životu masline nije mnogo, tek je to rano djetinjstvo, ali utješno je znati da su tu, rastu među nama i šire svoje sjeme. Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO) prenosi da je 2016. godine u svijetu proizvedeno više od 19 milijuna tona maslina, od čega 11,6 tona u zemljama Europske Unije. Fascinantne su to brojke koje potvrđuju popularnost naše odabranice olee.
Svi mi koji smo se okrenuli i vratili zemlji i maslini najčešće uz nju vežemo pojmove koji nemaju veze s ovim brojkama, pričamo o tradiciji, povratku korijenima, govorimo o ljubavi, djedovini i stvaranju temelja za buduće naraštaje. S druge strane brojke koje sam gore spomenula asociraju na proizvodnju, randmane, ulaganja, prodaju, ponudu i potražnju, postrojenja i mehanizaciju, izvoz i uvoz, ukratko brojke govore o biznisu.
Međutim, barem kod nas, a možda i u drugim tradicionalnim maslinarskim zemljama, vrlo mali broj maslinara kreće u ovaj „posao“ sagledavajući isključivo poslovne faktore. I stavljam posao u navodne znakove jer, budimo iskreni, baš i nije neki posao iz snova, koji raste proporcionalno trudu. Oni koji su u tome znaju koliko ima uspona, poprilično dugačkih uspona, i koliko je malo dovoljno da bi se palo (npr. baš ove godine snijeg i mraz u krivom trenutku), i koliko je potrebno se puta sagnuti, iskrcati, ukrcati, pregovarati, strepiti, popeti se i sići sa škaluna, računati i povrh svega, uvijek se nadati.
Ulomak teksta iz novog broja časopisa Maslinar