Sadnja podrazumijeva osmišljeni i dobro isplanirani posao, koji se uglavnom obavlja u jesen i sve do početka godine. Prihvatljiv razmak sadnje je takav da svakom stablu osiguramo životni prostor od 25 do 30 m2, s tim da rubni redovi od međe budu udaljeni najmanje 3 metra. Idealno bi bilo sadne jame iskopati tijekom ljeta i ostaviti ih otvorene do početka sadnje, a što se tiče veličine, to ovisi o terenu i pripremi tla za sadnju, no minimalna veličina bila bi 0,5 m3 (50x50x50 cm).
Sadnica se pažljivo izvadi iz kontejnera, tako da pri žilama ostane što više supstrata, te se položi na rahlu zemlju obogaćenu humusom ispod koje smo stavili stajnjak. Sadnica se zatim nagrne sa zemljom iznad i oko koje se stavlja zreli stajski gnoj koji ne smije doći u dodir sa žilama i sadnicom, a na vrhu opet zemlja koja se nagazi nogom kako bi se sadnica bolje ukorijenila. Treba voditi računa da se oko tek posađene sadnice ostavi mala udolina radi zalijevanja. Ako je sadnica veća, treba prilikom sadnje postaviti i kolac za koji ćemo istu privezati. Nakon što smo posadili sadnicu, treba je obavezno zaliti sa najmanje pedeset litara vode.
Rezidbom svake voćke pa tako i smokve, koja može biti zimska, proljetna ili osnovna, ljetna ili zelena rezidba, usmjeravamo uravnoteženi rast i rodnost stabla, a kod mladih stabala ovom radnjom oblikujemo krošnju. Zimsku rezidbu obavljamo kada smokva miruje, odnosno u vremenu od opadanja lišća do početka kretanja vegetacije, bubrenja pupoljaka, no puno je bolje i sigurnije ovu radnju obaviti što kasnije, prije kretanja sokova. Kako na smokvi rane od rezidbe dosta sporo zarastaju, to je neophodno svaku ranu premazati voćarskim voskom.
Ulomak iz novog broja časopisa Maslinar.