Što bi vi voljeli u vašem tanjuru namirisati?

No, još bitnije je znati, što bi naši potrošači htjeli. Kad bismo to znali, koliko bismo samo mi bili uspješniji u kreiranju brendova, a potrošači bi ih konačno i razumjeli, piše naša Nicoletta Balija

Jeste li ikada razmišljali koji bi odgovor prevladao kada bi se potrošače upitalo ulje koje sorte maslina preferiraju? Istina je da mnogi, čak ni u ovoj našoj malo zemlji, ne bi znali odgovor, jer sorte su mnogima nepoznati pojmovi, što samo ukazuje na to koliko smo loši u komunikaciji i promociji maslinovog ulja. Vjerujem da bi prevladali odgovori „domaće“, „ekstra djevičansko“ ili regionalno opredijeljeni na „dalmatinsko“ ili „istarsko“. Nažalost, sorte maslina su široj publici i dalje velika nepoznanica. No mi bi se proizvođači trebali voditi upravo preferencijama potrošača. Naša su ulaganja velika i dugogodišnja, u opremu, ljude, u nasade u kojima treba prevladavati ona sorta koja najviše odgovara ne samo podneblju, nego i potrošačima i koja je u skladu s njihovim osjećajem za dobro, ukusno i mirisno. Doduše, dobar će prodajni predstavnik biti u mogućnosti sve prodati, svaku sortu, ali budimo iskreni, koji OPG ima prodajnog predstavnika? Sve smo struke i profesije stisli u 2 do najviše 4 člana obitelji. Zato se i naziva OPG.

Ulje je kompleksno

No, što mislite koje bi sorte preferirali naši potrošači? Znaju li reći što im se sviđa – teško, kakvo ulje žele na svojim stolovima – ne znaju odgovoriti. Na sajmovima kad kušaju ulje najčešće prihvate ponuđene opise ulja koje im ispričaju proizvođači, slušaju više ušima, a manje okusnim pupoljcima. Ne osjećaju se kompetentnima, još su nezreli, nemaju povjerenje u svoje percepcije, i nedorasli su zadatku. A ulje je uistinu jako kompleksno. Znaju to oni koji su prošli kroz tečaj za kušače maslinovog ulja na kojem se utvrđuje fiziološka sposobnost kušača – da fiziološka, jer sama činjenica da svi imamo okusne pupoljke ne znači da ih znamo i koristiti, kao što nije dovoljno imati deset prstiju da bi bili pijanisti. Naši su okusni pupoljci pravo malo čudo koje smo nažalost s godinama otrovali lošim okusima pa ih sada treba rehabilitirati. U potpunosti su otupjeli na mnoge podražaje, osakaćeni su i istrošeni monotonim kombinacijama okusa, a sve zbog prehrane koja prevladava u modernom društvu: konzervansi, puno kofeina, previše šećera i soli, umjetne arome, pojačivači okusa, boje, razni E brojevi i čega svega još nema. Okusi su se ujednačili, a ta je homogenizacija pogubna za naše okusne pupoljke koji su nekada bili sposobni raspoznati i reagirati na puno više različitih podražaja, pa je tako i preferencija bilo više. Lepeza okusa kojima smo bili izloženi bila je puno šira te je svatko imao šansu od ranog djetinjstva istraživati i formirati svoje odabire. Danas, sve ono što nije slično okusima naše svakodnevne prehrane bazirane na škrtu šačicu okusa (pomislite samo na jednoličnost okusa pekarskih proizvoda….!) spadne pod neuobičajene okuse koje ne znamo kamo svrstati i koje zbog toga često kvalificiramo kao nepoželjne.

Buža po artičokama, divljem radiču i aromatičnim travama, piculja po rajčici, bademu i jabuci, pa leccino po bademu, artičoki i travi, ali imamo i neke još čudnije sorte koje nam nude egzotične okuse zelene banane, maline, papra, suhog voća… što bi vi voljeli u vašem tanjuru namirisati? No, još bitnije je znati, što bi naši potrošači htjeli. Mislim da njih nikad to nitko nije pitao. Kad bismo to znali, koliko bismo samo mi bili uspješniji u kreiranju blendova, a potrošači bi ih konačno i razumjeli jer bismo im mogli ponuditi upravo one okuse i mirise koje traže. Uz jedinstvenu zdravstvenu i nutritivnu vrijednost, maslinovo ulje je vrlo specifičan i jedinstven sok iz maslina, koncentrat zdravlja i okusa, daje odgovor na sve razumne potrebe i udovoljava svim onim manje razumnim hedonističkim željama. Ne može i ne smije se tretirati kao artikl iz kategorije masnoća i začina, jer je maslinovo ulje puno više od artikla. Maslinovo ulje ima tu čarobnu sposobnost da nam podari dobrostanje, ono fizički esencijalno, ono koje je tijelu potrebno, ono je lijek, pa i ono drugo dobrostanje, koje nam možda nije neophodno, ali je bitno za zadovoljenje hedonističkih poriva, za dobrostanje duha.

Ulja mogu biti kreacije

Ulja mogu biti kreacije poput mirisa francuskih parfumera, poput najboljih vina, ali u kojima možemo uživati bez posustajanja i bez oklijevanja. Nijedan hedonistički porok nije toliko ugodan, inspirativan, a istovremeno koristan za naše zdravlje kao maslinovo ulje. Za takve se proizvode, kompleksnog sadržaja, neupitne kvalitete i dobrobiti, stvaraju hramovi u kojima se može ispričati cijela priča o ulju. Poput parfumerija, tako se i u oleobuticima ulje prezentira, kuša, o ulju se uči očima i okusnim pupoljcima. Još ih je malo kod nas takvih hramova, ima suvenir-dućana u svakoj turističkoj ulici naših primorskih destinacija, ima i ulja u marketima. Ali to nisu hramovi ulja u kojima se može ispričati ova naša priča o autentičnosti, zdravlju i hedonizmu i u kojima možemo ugostiti naše potrošače željne istraživanja i znanja o ulju.

Ide proljeće, priroda se budi, probudimo okusne pupoljke i vratimo im moć uživanja u okusima naših ulja. Želim nam svima uspješnu sezonu i pregršt inspiracije i volje da provedemo u djelo sve naše zamisli i vizije. A sve drugo ćemo lako.

Članak je objavljen u novom broju Maslinara koji možete naručiti na sljedećem linku

Previous slide
Next slide