Ponekad se od nekih maslinara mogu čuti riječi: „Zašto moram gnojiti masline, pa moj djed ih nikada nije gnojio i rađale su?“ Još su antički Rimljani znali da: „Ako obrađuješ tlo ispod masline, tada je moliš da ti rodi, ako uz to još i gnojiš, tada je zaklinješ da ti rodi, ali ako je režeš, tada je prisiljavaš da ti rodi“ (Lucius Moderatus Columella). Točno je da će stablo masline davati rod i bez primijenjene gnojidbe, ali s vremenom će rodnost padati, a kondicija stabla slabiti i biti podložnije negativnom utjecaju abiotskih (niske i visoke temperature, suša…) i biotskih (bolesti i štetnici) čimbenika.
Bolja opskrbljenost tla
Osim toga, u prošlosti su maslinicima, češće nego danas, hodale ovce, koze ili krave te svojim izmetom obogaćivale tlo organskom tvari. Još danas se ponegdje može susresti ovaj primjer konsocijacije masline i stoke, npr. na otoku Cresu maslina i ovca. Danas je, na žalost, stočarska proizvodnja značajno smanjena te je broj stoke u našim maslinicima manji, a količina dostupnog zrelog stajskog gnoja zanemariva. Organska gnojiva pridonose boljoj opskrbljenosti tla biljnim hranivima, a udio pojedinog hraniva razlikuje se ovisno o vrsti i hranidbi stoke.
Zelena gnojidba
Osim primjene organskih gnojiva, udio organske tvari u tlu može se povećati i zelenom gnojidbom, odnosno sideracijom. Kada je riječ o maslinarskim tlima, uzgoj usjeva za zelenu gnojidbu (siderata) moguć je na tlima s manjim udjelom kamena gdje deficit vode nije limitirajući faktor uzgoja te gdje se obradom mogu unijeti u tlo.
Za sideraciju se mogu koristiti leguminozni (lupine, grahorica, crvena i bijela djetelina, lucerna, inkarnatka, bob, smiljkita) i neleguminozni (repice, ogrštica, gorušica, uljana rotkvica, facelija, rauola i žitarice), a najboljim se pokazala kombinacija leguminoznih i neleguminoznih siderata.
Više u novom broju časopisa Maslinar
