Već stoljećima biljke promatramo kao nijeme, pasivne stanovnike ovog planeta – ukrase naših vrtova, izvore hrane i kisika. No, najnovija znanstvena istraživanja sve više otkrivaju da biljke nisu ni blizu toliko jednostavne i bespomoćne kako smo ih dugo zamišljali. Dapače, sve je više dokaza da biljke „čuju“, „osjećaju“ i čak na neki način „komuniciraju“, i to na načine koji nas iznova ostavljaju bez daha.
Biljke koje slušaju
Možda zvuči kao scenarij iz crtića, ali istraživanja pokazuju da biljke zaista mogu „osluškivati“ svoju okolinu. Studija Sveučilišta Tel Aviv objavljena u časopisu Ecology Letters otkrila je da određene biljke – poput jaglaca i tratinčica – reagiraju na zujanje pčela. Naime, kada čuju frekvenciju sličnu zvuku krila pčele, unutar nekoliko minuta povećavaju koncentraciju šećera u nektaru, kao da se žele dodvoriti svom najdražem oprašivaču.
To znači da biljke ne samo da „slušaju“ nego i reagiraju – brzo, inteligentno i s jasnom svrhom. Neki istraživači idu i korak dalje pa tvrde da biljke mogu razlikovati različite zvukove, primjerice lagani povjetarac od grickanja gusjenice. U budućnosti bi se ovo saznanje moglo koristiti za razvoj prirodnih obrana biljaka protiv štetnika, bez kemikalija.
Biljke koje „osjećaju“ i „pamte“
Sve više istraživanja pokazuje da biljke imaju sofisticirane mehanizme percepcije i reakcije. Njihovi korijeni mogu „osjetiti“ prisutnost drugih biljaka u blizini i prilagoditi smjer rasta kako bi izbjegli konkurenciju. Listovi mogu „zapamtiti“ stresne uvjete poput suše i potom brže reagirati kada se slično stanje ponovi.
Jedno od najpoznatijih istraživanja dolazi iz laboratorija Monice Gagliano, australske znanstvenice koja je proučavala biljku mimozu (poznatu po tome što se njezini listovi zatvaraju na dodir). Nakon višekratnog izlaganja blagim, bezopasnim podražajima, mimoze su prestale zatvarati listove, kao da su „naučile“ da nema opasnosti. Još fascinantnije: to „znanje“ pamte tjednima. Ako vam to ne zvuči kao neka vrsta biljnog učenja i pamćenja, teško je reći što jest.
Biljna komunikacija: govor koji ne vidimo
Biljke komuniciraju pomoću hlapivih kemikalija – svojevrsnih mirisnih signala – kojima upozoravaju susjede na opasnost ili privlače korisne kukce. Na primjer, kada gusjenica napadne jedan list, biljka može signalizirati ostalim listovima, pa čak i susjednim biljkama, da se pripreme za obranu. Neki autori ovu pojavu nazivaju „biljni internet“ – tihi, ali sofisticirani sustav razmjene informacija.
Osim toga, znanstvenici sve više istražuju i podzemnu mrežu gljiva – takozvanu „Wood Wide Web“ – kojom biljke prenose hranjive tvari i informacije. To je poput društvene mreže pod našim nogama, samo bez selfija i lajkova.
Imaju li biljke svijest?
Ovo je pitanje koje izaziva najviše prijepora. Nema dokaza da biljke imaju svijest u ljudskom smislu te riječi. Nemaju mozak, nemaju živčani sustav. No, znanstvenici sve više priznaju da biljke imaju složen oblik percepcije i ponašanja koji možda nadilazi ono što smo dosad mogli zamisliti. Neki bi rekli: možda nisu svjesne na način na koji mi jesmo, ali to ne znači da su nesvjesne.
Ova nova saznanja ne samo da mijenjaju naš odnos prema biljkama nego i postavljaju temelj za novu etiku prema prirodi. Jer ako biljke „slušaju“, „osjećaju“ i „pamte“, nije li vrijeme da ih počnemo doživljavati s više poštovanja?
Jakov Krnić
Novi broj časopisa Maslinar možete naručiti na sljedećem linku
