Povjesničar Maslinara Željko Krnčević posjetio je Albaniju i opisao sadašnjost, ali i prošlost maslinarstva u toj zemlji.
Slučaj je htio da odem u posjet Albaniji. U godini Skenderbega, njihovog nacionalnog junaka. Naravno, već prolaskom granice (iako se nije tako odmah činilo), počelo se moje mišljenje o ovoj lijepoj zemlji itekako mijenjati. U svakom pogledu. Naravno, neću ovdje o svemu što sam vidio, doživio i oduševio se.
Bio sam u Tirani, te posjetio Draču i Kruji. Odavde je i Skenderbeg zapovijedao Albanijom. Odavde se vidi i more, a prema njemu se izmjenjuju brdašca i polja. Vidio sam i što je kod nas davno iščezlo – seoske vapnare – iz kojih svi uzimaju gašeno vapno za potrebe kuće i polja. Hrana – vjerujte mi – vrhunska – osjeti se onaj iskonski okus koji ostavismo tamo negdje u vremenima bakica i kumica na pazarima i placevima. Mliječni proizvodi predivni, konzervirane masline i ulje konzumiraju se svugdje. Mogao bih ovako cijeli članak.
Povoljno područje
Naravno da sam uz ovu priču koja me itekako ugodno iznenadila odlučio proučiti povijest maslinarstva Albanije. No, ajmo skupa malo proći kroz albanski maslinarski vremeplov. Albanija spada u klimatski povoljno područje za uzgoj maslina, a bogata je i krajobraznom raznolikošću. Tako je pod maslinama skoro 15% obradivog zemljišta. Posebnost su i riječne doline od Skhodra do Sarande u kojima rastu masline, a gdje, od 1,7 milijuna stabala masline, procjenjuje se da ih je starih 10%.
Ajmo reći i to da povijest masline u Albaniji podsjeća na onu, sličnu svim zemljama mediteranskog bazena. Kako kažu vladini arhivski statistički podaci iz 1912. godine, u Albaniji je bilo 8,1 milijuna stabala maslina, od čega se smanjilo na 2,8 milijuna do 1944. godine. Privatizacija zemljišta rezultirala je rascjepkanim maslinicima. U prijelaznom razdoblju oštećeno je više od 1,2 milijuna stabala maslina, a broj je smanjen na 3,5 milijuna. Na svu sreću, obnovom stabilnosti zemlje godine 1999., maslinarstvo je privuklo poseban interes vlade i privatnih investitora, što je dovelo do značajnog porasta broja stabala maslina do blizu 10 milijuna do godine 2013.
Inače, priča o albanskom maslinarskom iskonu je ona uobičajena za Mediteran. Od Feničana, Egipta, Santorine, Grka i svega što uz tu priču slijedi. No, siguran sam da će i ovdje istraživanja potvrditi teoriju koja je potvrđena kod nas. U svakom slučaju, genotipovi maslina u Albaniji predstavljeni su u tri osnovne „populacije“ – Kaninjot, bijela Tirana i Wild. Zanimljivo je da se već stoljećima na području pod utjecajem Jonskog mora uzgajaju genotipovi Kaninjota, bijele Tirane u krajevima bližih Jadranskom moru, a genotipovi od divlje u gotovo svim područjima.
Malo autohtonih
Recimo i to da se 28 sorti uzgaja u 82% maslina diljem zemlje. No, postoji samo 8 autohtonih sorti kao što su Kaninjot (stolna sorta), Berata i Elbasana (stolna maslina), te Mixan, bijelo Tirana, Nisjot, Thin of Himara i Frantoio – za ulje. Ipak, i u Albaniji se događa kao i kod nas da se uvode i mnoge strane sorte, iz Italije, Grčke, Španjolske …
No, ajmo malo „zaronit“ u ne baš tako blisku maslinarsku prošlost. Ima nekoliko, nazovimo ih „svjedočanstava“, koja nam govore o maslinama u dalekim stoljećima, pa i tisućljećima. Tako Scymnus, grčki geograf iz 3. stoljeća prije Krista, opisuje Epir i Iliriju kao toplu, već tada, prosperitetnu zemlju, prekrivenu dobrim vinogradima, voćnjacima i maslinicima. Slično nešto kaže i poznati Strabon u svojoj Geografiji, a još u predrimskom razdoblju, ilirsko ulje opisano je kao ukusno i aromatično. U albanskoj literaturi čak kažu, a što im nećemo dozvoliti da se i liburnsko ulje može pripisati ovom kraju. To je ono koje se patvorilo, sjećate se? U svakom slučaju, nakon rimskih osvajanja, Julije Cesar opisuje Aulonu kao zemlju prebogatu maslinama od velike važnosti, a Iliri su opisani kao majstori uzgoja maslina i grožđa.
Iliri, dakle, tisućljećima uzgajaju masline, a koje su se proširile kroz antičke luke Apolonije, Aulone, Epidamna i Scutarija, te u drevnim centrima civilizacije poput Scampia, Byllisa, Olyme, Amantie, Albanopolisa, etc. Postoje navodno, a što bih uistinu volio provjeriti, stabla maslina čija starost odgovara dobi tih antičkih središta. Upravo je za vrijeme rimske vladavine maslinarstvo i ovdje doživjelo procvat.
Antički način prerade
Zanimljivo je kako se način prerade maslina u Albaniji nije mijenjao stoljećima, tako da je oko 70% plodova maslina bilo obrađivano na antički način, u kamenim prešama. Ovaj način proizvodnje ulja još uvijek se koristi u nekim područjima. Plodovi masline prešaju se kamenim mlinom, pasta se zatim stavlja u vreće koje se stavljaju jedna na drugu pod drvenom prešom. Dva drvena vijka ručno se okreću na toj preši kako bi pritisnula vreće s maslinovom pastom. Vruća voda se neprestano izlijeva na ove vreće, pa se mješavina ulja, vode i finog taloga ulijeva u drveno korito smješteno ispod preše. Ulje, koje je lakše, ostaje u gornjem dijelu, skuplja se velikom drvenom žlicom, dok se voda i ostaci bacaju na polja.
Oko 30% maslina prerađuje se tradicionalnim obiteljskim metodama (nogama i rukama i toplom vodom).
U prošlosti su se koristile mlinice za ulje s okruglim kamenjem. Kamenje za preradu maslina pronađeno je u nekoliko arheoloških iskopavanja. Dokazi o mlinovima za preradu maslina datiraju iz 6. stoljeća prije Krista. Prema inventaru iz 1940. godine u Albaniji je bilo 546 mlinova za proizvodnju maslinovog ulja, a blizu 88% njih bilo je popisano u području Vlora, Delvina, Kamenica, Mallakastra i Tirane.
I tako proletivši kroz albanske maslinike, sretni što ide obnova matere Masline i u Albaniji, nadajuć’ se njenom uzletu, napišimo još nekoliko riječi o tome koje je značenje maslina imala u narodnim običajima, što bi isto bilo vrijedno zabilježiti. Kao simbol blagoslova, sreće i prosperitetanove obitelji, Iliri su imali ritual maslinovih grančica uzetih od kraljice svih stabala. Također je i vijenac od masline bio simbol radosti i pobjede za one koji su obavljali izvanredne poslove za domovinu.
Simbol ljepote
Interesantno je, kad je kralj Pirro bio u braku s Brikenom, kćerkom moćnog kralja Bardila Darda, na vjenčanju njezine nevjeste stajao je maslinov vijenac od tankih maslinovih grančica, s lišćem i plodovima pletenim zlatom. Ovaj ritual je naslijeđen i ima veliku važnost. Drevna baština maslina u Albaniji ostavila nam je mnoge pjesme, priče, poslovice i izreke u čast masline. Mnogo je pjesama, plesova i folklornih svjedočanstava koja dokazuju drevne odnose između Ilira i maslina. Zajedničke poslovice o maslinovom stablu i njegovim plodovima u velikom broju postoje u zemlji s dugom poviješću uzgoja.
Sam plod masline simbol je ljepote, jer u nekoliko folklornih pjesama predstavlja oko lijepe djevojke. Sjena stabla masline bila je mjesto proslave, mjesto vrlo popularnog plesa južne Albanije, inspirirajući kazivanje plesom pod maslinama. Mnoga drevna stabla maslina dobila su simbolična imena, kao u Piqerasu gdje se može naći Maslina od Skenderbega i Maslina suza. Maslina suza bila je balada o ženama koje su gledale kako njihovi iseljenički muževi putuju brodom do prve stanice svog putovanja, otoka Krfa.
Na području Tirane, maslinove su grančice stavljane u veo nevjesta kao simbol dugovječnosti, sreće i sklada za mladu obitelj. U starija vremena vjerovalo se da spaljivanje lisnatih grančica u dimnjaku unutar dnevne sobe u vrijeme Božića uklanja loše duhove iz kuće. S druge strane, maslina se također smatra simbolom sreće. Prvo jutro u siječnju, u želji za prosperitetnom novom godinom, čovjek iz kuće se rano probudi kako bi donio kući ovce koje su rodile, zajedno s grančicom masline. Maslinove grane također se koriste 6. siječnja, na Dan blažene vode i kao dekorativni dijelovi u proslavi ljetnog dana.
Preuzeto iz 56.broja
Za više informacija o maslinama i maslinarstvu, pretplatite se na časopis Maslinar.
