Povjesničar Maslinara Željko Krnčević otišao je za ovaj broj u kuhinje stare Mezopotamije, podigao poklopce s glinenih lonaca i otkrio…
Eto, završismo s još jednom berbom. Još je jedna maslinarska godina za nama. Nekom dobra, nekom loša. Ali, sve u svemu dobro je. „Zlato“ je u riznici i čeka da krene na put do krajnjeg cilja, do potrošača. Do onog tko će uživati u njegovim blagodatima. Nekoga koga će maziti i liječiti. Nekoga tko zna cijeniti ono što se u maslinovom ulju nalazi. A takvih je sve više. Ja sam upravo ponosan što je i Maslinar kockica u mozaiku koji je mnogima pomogao u bavljenju ovim prelijepim, nekom hobijem, nekom dodatnom zaradom, a nekom bome i poslom.
Mezopotamska kuhinja
Naš je maslinarski vremeplov spreman i danas nas povesti u neka prošla maslinarska bespuća. U maslinarsku povijest iz koje smo u stvari, mnogo toga i naučili. I o onome kako ne treba, ali i o onome kako treba. Danas ćemo se, kao što smo i već rekli, zaputiti do Njegovog Veličanstva Nepca, koje je stoljećima, ma tisućljećima uživalo u maslinama i maslinovom ulju.
Pa ajmo “bacit’ oko” na uje u tisućljećima kulinarstva. Tako smo došli u godinu, otprilike 1750. prije Krista, stari Babilon, u vrijeme Hammurabija, čije nam ime stoji u sivim ćelijama jer je poznat po svom čuvenom zakoniku. Po svemu sudeći, i on je sam uživao u blagodatima maslinovog uja. Zamislite, pronađene su dvije glinene pločice, pisane klinastim pismom, a na kojima su zabilježeni recepti. Da, recepti. I to ne baš za običan puk. Jerbo, nit’ je puno ljudi znalo čitati, a niti priuštiti sve sastojke.
Tako se pretpostavlja da su to recepti koji predstavljaju mezopotamsku visoku kuhinju namijenjenu kraljevskoj palači ili hramu. Isto tako, možemo na osnovu tekstova na mnogim glinenim koje bilježe isporuke i pošiljke hrane, iz popisa rječnika različitih vrsta hrane i iz evidencija o isplatama radnicima i vojnicima dobiti prilično preciznu sliku o standardnoj mezopotamskoj prehrani.
Od mesa se koristila govedina, janjetina, koze, svinjetina, te divljač. Naravno, i perad, jer su i onda korištene i za jaja i kao meso. Kad s odmakom od 3770 godina promislimo o tom vremenu, zasigurno niti zamisliti ne možemo koliko su tadašnje kulture bile napredne.
Ulomak iz teksta objavljenog u 67. broju časopisa Maslinar.
Novi Maslinar potražite na svim kioscima ili ga naručite na linku Časopis.
