Povodom brojnih svjetskih natjecanja s kojih nam se vraćaju nagrađena ulja, povjesničar Maslinara Željko Krnčević otišao je na prvu poslijeratnu smotru – Zagrebački velesajam
Ulazeći opet u naš maslinarski vremeplov, u naš stroj koji nas vodi maslinarskim putovima, ali i bespućima, lijepo je sjetiti se i prisjetiti svih onih koji su nekad ili davno, ili ne baš tako davno skrbili o našoj Maslini. Tako ćemo ovaj put u godinu 1947. u Split, pa onda u Zagreb. Poratno vrijeme, obnova, trebalo je vratiti sve u normalno stanje. Truda puno, posla još više. O detaljima neću 🙂 Ograničimo se na naše maslinarstvo.
Bolja budućnost
U ruci mi je dopis pisan u Splitu, 2. svibnja godine 1947. U ime Oblasnog narodnog odbora Dalmacije, Odjela za poljoprivredu i šumarstvo, a Otsjeka za poljoprivredu i stočarstvo, napisao ga je šef Otsjeka Roje ing. Marin. E sad, kako je šjor Marin izgledao, kakav je bio i koliko je uspješno obavio ovaj zadatak, teško nam je reći. No, zamislimo jednog sredovječnog gospodina (jer ako je inžinjer, znači da je prije rata diplomirao), kako zdušno obavlja svoj posao, nadajući se boljoj budućnosti kako za maslinarstvo, tako i za poljoprivredu općenito. Dopis je bio upućen Kotarskim Narodnim odborima u Dubrovniku, Metkoviću, Pelješcu, Korčuli, Visu, Hvaru, Braču, Splitu, Trogiru, Sinju, Šibeniku i Zadru, te Gradskom Narodnom odboru u Splitu.
Sigurno je naš šjor Marin sudjelovao i u velikom projektu poslijeratne obnove poljoprivrede i stočarstva. A dio te priče bio je i Zagrebački velesajam. Do rata je funkcionirao kao Zagrebački zbor, a onda je, pošto je došlo do promjene političkih okolnosti, Odlukom Izvršnog odbora u okviru Gradskog Narodnog Odbora od 22. veljače 1947. godine, raspušten. Imovina je stavljena na raspolaganje Gradskom Odboru, a organiziran je Zagrebački velesajam. Iste, 1947., organiziran je i prvi Velesajam u Savskoj.
Naglasimo da je to bio prvi poslijeratni sajam održan u nekoj od zemalja istočnog bloka. Ovo pišem čisto da vidite koji je značaj zasigurno ovaj događaj imao. I koliko je morao značiti tadašnjoj vlasti u onoj: "Nema odmora dok traje obnova!". Zamišljam tako i našeg šjor Marina Roju kako zabrinuto i s velikom odgovornošću diktira sekretarici dopis koji je odaslao po cijeloj Dalmaciji. I onda u svim tim Kotarima, Gradovima, Zadrugama brižne drugove kako po hijerarhijskoj ljestvici prosljeđuju zadatak. Do onih krajnjih, a koji su uvijek u stvari isti, proizvođača, poljoprivrednika, stočara, maslinara, vinara …
Ulomak teksta iz 70. broja časopisa Maslinar.
Maslinar potražite na svim kioscima ili ga naručite na linku Časopis.
