Uzlet dalmatinskog maslinarstva

Share on facebook
Share on google
Share on twitter
Share on linkedin

 

Dalmatinsko maslinarstvo jednostavno je procvjetalo u 19. stoljeću, pronašao je u starim spisima i predstavio u Maslinaru, naš povjesničar Željko Krnčević

Kraljica vještina

Ovaj put ćemo se “zaletiti” u malo mlađu povijest i vidjeti kako je otprilike to izgledalo u drugoj polovici 19. stoljeća. Osvrnimo se ovaj put na rad carskog savjetnika i upravitelja pri Pokrajinskoj vladi u Zadru, Aloisa (Luigia, Vjekoslava) Mascheka. Ovaj je gospodin bio vrlo cijenjeni upravni stručnjak, dopisni ili pak redovni član mnogih znanstvenih udruga kako u Austro-Ugarskoj, tako i u Italiji. Krajem 19. stoljeća naumio je zapisati cjelokupno stanje Kraljevine Dalmacije. Na našu sreću, imao je velik utjecaj tako da su mu mnogi podaci bili dostupni.

Zapisao je velik broj podataka o raznim vidovima, no nas najviše zanimaju oni o gospodarstvu, odnosno poljoprivredi. Iz tog velikog rada tiskano je sedam svezaka “Priručnika” (Manuele del Regno di Dalmazia), koji su tiskani u Zadru od 1871. do 1877. godine. Veliku pozornost pridaje stanju todobnog poljodjelstva pokrajine, koje čak smatra “kraljicom vještina”, kojom se tada bavilo ni manje ni više nego 4/5 stanovništva.

No, Maschek je bio svjestan da tadašnja poljoprivreda nije davala niti najmanje koliko je mogla davati. Razlozi su bili mnogi, od rascjepkanosti parcela, skupoće radne snage, nepoznavanja prednosti strojeva, do, između ostaloga, kako kaže i predrasuda, običaja i slavljenja velikog broja blagdana. Navodi još razloga, a u navedenim Priručnicima obrazlaže dokumentirano i argumentirano. U ovakvim okolnostima su se proizvodi i kvarili, posebice vino i maslinovo ulje. Ujedno su to, kako autor kaže, oduvijek najvažniji proizvodi Dalmacije.

Donosi nam i podatak važan za povijest maslinarstva, da se u to vrijeme u Dalmaciji uzgajalo nekoliko sorti maslina. Sve su dozrijevale u listopadu ili studenome. Kaže kako se na taj način izbjegavala šteta od hladnoće i ledenih jesenskih vjetrova. Upravo u današnje vrijeme takva nam saznanja sve više “leže” i sve ih se više maslinara drži. Kaže nam gospodin Maschek kako su masline najbolje uzgajane u dubrovačkom kraju. Tamo se koristio toskanski način uzgoja masline pošto je dubrovačka mladež odlazila na poduku čak u Firencu. Naravno, takvom načinu uzgoja su pogodovale i velike površine maslinika na patricijskim posjedima.

Zanimljivo je i to da su se na tom području masline skupljale već od mjeseca rujna. Godine 1871. su maslinici pokrivali 25.611 jutara dalmatinske zemlje, a s kojih je te godine dobiveno 76.380 emera ulja. Vrijeme o kojem pišemo je vrijeme u kojem će se početi događati mnoge promjene i težnja napretku. Moramo od toga nešto i spomenuti, kako bismo dobili uvid u iduće članke o povijesti maslinarstva.

Ulomak teksta iz 33. broja časopisa Maslinar.

Novi Maslinar potražite na svim kioscima ili ga naručite na linku Časopis.

 

Previous
Next
Previous
Next