Pred dvije godine, sredinom svibnja, tajništvo mi prenosi da skupina od 30-ak francuskih studenata želi u Splitu posjetiti firmu Sjeme, pa čekaju naš odgovor. Ništa, ništa i ništa, u sezoni smo prodaje, ne znamo gdje nam je glava, jedva sastavljamo ekipu, i svaka nam je posjeta teret. Kažem, uljudno im zahvalite, ali ne možemo. Nedugo potom promišljam, francuski studenti, pa baš kod nas, stop, stop, još ne šalji odgovor. Netko iz državnih institucija ili fakulteta, nikada nisam saznao tko, preporučio je tim studentima agronomije, koji su osim Zagreba htjeli posjetiti i Split, da je najbolje poći u Sjeme, koji drže kakvu-takvu vezu s proizvodnjom i donekle prate tehnološka rješenja i vezu sa svijetom.
Provokativno izlaganje
Odmah sam naložio da im se odgovori da ih rado očekujemo, da radi sezone poslova njima možemo posvetiti dva-tri sata vremena, da ćemo upriličiti dobru hladnu zakusku, a da odgovore što ih zanima i kako su planirali iskoristiti to vrijeme.
Zanima ih tvrtka, kako posluje, što je okosnica zanimanja, na koliko desetaka ili stotina hektara proizvodimo, koje su to kulture, gdje plasiramo po Europi, radimo li s Francuskom, imamo li konkurenciju, koristimo li EU fondove, uvodimo li umjetnu inteligenciju i još toga. Ha, ha, ha, nasmijao sam se, vrlo malo od toga. Kako da sve to prenesem, a da ih ne razočaram ali o tome ćemo na sastanku i raspravi.
Očekivao sam polovicu crnaca, ali nitko, bilo mi žao, pitao sam, ali kažu, tako se potrefilo. Sastavio sam hodogram, dobro sam se pripremio, a prijevod na engleski, (svi znaju engleski), obavila je moja kćer Lucija, maestralno, a boravila je više godina u Americi. U izlaganje sam unio dozu krajnosti, provokativnosti, problematičnosti, ne bi li izazvao reakciju. I uspjelo je.
Iznio sam teškoće u korištenju EU fondova, radi nesređenih imovinsko-pravnih odnosa, posebno u regiji Dalmaciji, teškoće radi usitnjenih posjeda, teškoće s razloga da je bar 70 posto zemlje u ledini, jer je u kamenjaru, jer je bez vode, i na koncu jer je i nema tko obrađivati. Zemlja je mahom u posjedu sitnih gospodara, jer se kroz nekoliko agrarnih reformi pripisivala onima koji su je obrađivali, čime je učinjen veliki socijalni iskorak, ali je napravljena nepravda prema ranijim stvarnim vlasnicima tih površina. Proizvođači su mahom hobisti i proizvode za svoje potrebe. Stanovništvo postaje starije, mlađi se teže odlučuju uhvatiti se zemlje. Takvo okruženje poskupljuje svaku proizvodnju, posebno želi li se udovoljiti postojećim propisima i normama. Gotovo da nestaju stare gradske zelene tržnice, sve se seli u robne centre, nestali dabogda. Turizam je privremeno rješenje za one blizu mora, ali dugoročno, to je propast.

Dominacija dviju kultura
Što se gostiju tiče, toplo sam preporučio, i s obzirom na njihovo agronomsko opredjeljenje, da ako već nisu, da pribave komad zemlje s vodom i pristupnim putem, pa neka se to nađe za slučaj nevolje, pa makar nikada ni ne trebalo.
Istakao sam da u regiji dominiraju dvije kulture, maslina i loza, a radi ekstenzivnog uzgoja, i ulje i vino, nisu baš jeftini, iako se mora zaključiti da su kvalitetom znatno poviše europskih plantaža. Pitao sam piju li Francuzi još puno vina, kao nekada? Pitao sam znaju li da je Napoleon, preko svoga maršala Marmonta vladao dijelom Dalmacije, i ostavio je i vrlo pozitivne tragove. Pitao sam kako gledaju na činjenicu da je nekada francuski jezik bio popularan u svijetu, posebno na dvorovima, gdje je bio obvezan, sada ga je zamijenio engleski, (nastao je kiseli osmjeh). Zavladala je napetost i vidjelo se da jedva čekaju doći do riječi.
Na koncu sam nespretno promrsio nekoliko riječi na francuskom, što mi je ostalo još iz srednje škole, i zaključio.
Petorica ih je istovremeno tražilo riječ. Na nešto su otvoreno negodovali, ali kada sam dao obrazloženje, prihvatili su. Posebno je bučna bila jedna studentica koja se duboko zahvalila, da sve što sam rekao da potpisuje, da im fali takvih stavova i ako me put ikada bude vodio u Francusku, da bi joj bilo zadovoljstvo da budem njen gost. Profesor, vođa grupe, posebno je bio osebujan u govoru i pohvalama, a nakon nekoliko dana napisao je i toplo pismo zahvale.
Došlo i vrijeme zakuske. Očekivao sam navalu, ali hrana se nije nešto pomela, ostalo dosta. Kasnije sam saznao da su mahom vegetarijanci. Uslast im.
Jure Kuvačić, agronom

Novi broj časopisa Maslinar možete naručiti na sljedećem linku