Bajam – tradicionalna mediteranska voćka koja se prilagođava novim klimatskim uvjetima

Bajam je, uz vinovu lozu, maslinu i smokvu, jedna od najstarijih kultura koja se uzgaja na našem obalnom i otočnom području. Ovo dugovječno listopadno stablo iz porodice ruža, kojemu životni vijek može dosegnuti i 130 godina, stoljećima je dio mediteranskog krajolika. U različitim krajevima Hrvatske poznat je pod brojnim imenima – badem, migdal, mindul, mjendul, mandula, mendula i umendula – što svjedoči o njegovoj dugoj tradiciji i važnosti u svakodnevnom životu.

Voli sunce i toplinu

Kao izraziti heliofit, bajam voli sunce i toplinu, ali za dobar rast i razvoj plodova treba i dovoljno vlage u tlu. Najbolje uspijeva na dubokim, dobro dreniranim neutralnim tlima bogatim humusom i mineralnim hranjivima. Posljednjih godina klimatske promjene sve više utječu i na njegov uzgoj. Dugotrajna sušna razdoblja, sve više temperature i neujednačen raspored oborina otežavaju održavanje optimalne vlažnosti tla, zbog čega pravilno gospodarenje vodom i očuvanje plodnosti tla postaju sve važniji dio uspješne proizvodnje.

Bajam – stara voćka koja je ponovno u modi – Maslinar

Korijenov sustav bajama vrlo je razvijen i može prodrijeti do četiri metra dubine, što mu omogućuje iskorištavanje vode iz dubljih slojeva tla i bolju prilagodbu sušnijim uvjetima od mnogih drugih voćnih vrsta. Razmnožava se sjemenom, a kao podloge koriste se gorki bajam, marelica, šljiva ili breskva. Nakon godinu dana sadnice se cijepe na pitomi bajam.

Deblo je u mladosti glatko i sivozeleno, a s godinama poprima svijetlosivu boju i postaje ljuskavo. Prirodni uzgojni oblik čine nisko deblo i kotlasta krošnja piramidalnog habitusa. Krošnja je rijetka, bez trnja, a osnovna rezidba provodi se tijekom zimskog mirovanja. Listovi su naizmjenično raspoređeni, dugi oko deset centimetara, ušiljenih vrhova i nazubljenih rubova.

Kasnocvatuće sorte

Kako bi se smanjio rizik od šteta koje mogu nastati zbog nestabilnih vremenskih prilika, prednost se sve češće daje kasnocvatućim sortama. Kod individualne sadnje najčešće se biraju sorte s tankom ljuskom, dok se u intenzivnijim nasadima prednost daje sortama s tvrdom lupinom i okruglastom jezgrom, koje su prikladnije za mehaniziranu berbu i tržišnu proizvodnju.

Cvjetovi bajama pojedinačni su ili po dva zajedno, dvospolni i pravilni, promjera oko dva centimetra. Građeni su od pet zelenih lapova i pet bijelih ili nježno ružičastih latica s velikim brojem prašnika. Bajam cvate prije listanja, a ovisno o sorti i vremenskim prilikama cvatnja može započeti već krajem siječnja te potrajati do ožujka. Jedno stablo cvate desetak dana, no u nasadima s više sorata razdoblje cvatnje može trajati i dulje od dva mjeseca.

Iako svaki cvijet sadrži i muške i ženske organe, za dobro zametanje plodova potrebno je saditi više kompatibilnih sorata. Bajam je entomofilna biljka, što znači da je za uspješno oprašivanje presudna aktivnost pčela. Najpovoljniji uvjeti za njihov rad su sunčano i mirno vrijeme bez jakog vjetra. Upravo zbog njihove nezamjenjive uloge tijekom cvatnje zakonom je zabranjena primjena kemijskih pesticida koji bi mogli ugroziti oprašivače.

Plod bajama je koštunica čija se jestiva sjemenka nalazi unutar drvenaste ljuske. Osim što daje vrijedan plod, bajam je i značajna medonosna biljka. U povoljnim godinama obiluje nektarom i peludom, no zbog vrlo rane cvatnje pčele ga često ne uspiju u potpunosti iskoristiti. Kada vremenske prilike dopuste njihov intenzivniji izlet, unos nektara može biti toliko obilježen da pčele njime zabijele saće.

Sortni med od bajama

Sortni med od cvijeta bajama ubraja se među najkvalitetnije voćne medove. Svijetle je boje, nježnog cvjetnog mirisa i blagog okusa koji podsjeća na jezgru bajama, a odlikuje ga i sporija kristalizacija.

Bajam je jedno od najvrjednijih orašastih voća u prehrani. Jezgra je bogata vitaminom E, vitaminima B skupine, prehrambenim vlaknima te mineralima poput magnezija, kalcija, kalija, fosfora, cinka i željeza. Sadrži kvalitetne bjelančevine te visok udio nezasićenih masnih kiselina, među kojima prevladava oleinska kiselina. Od bajama se proizvode ulje i biljni napitci, a nezaobilazan je i u konditorskoj industriji.

U narodnoj medicini koriste se plod, listovi i kora slatkog bajama. Listovi i zelene ovojnice tradicionalno se povezuju s poticanjem rada jetre i ublažavanjem kašlja, dok se kora koristila za poticanje mokrenja i protiv crijevnih nametnika. Jezgra slatkog bajama tradicionalno se preporučivala kod žgaravice te kao dio prehrane koja pridonosi zdravlju srca i krvnih žila.

Za razliku od njega, gorki bajam sadrži amigdalin koji se razgradnjom može pretvoriti u cijanovodičnu kiselinu, zbog čega nije prikladan za prehranu. Ipak, zbog svojih svojstava ima važnu primjenu u farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji.

Iako se bajam smatra jednom od kultura najbolje prilagođenih mediteranskoj klimi, posljednjih godina ni on nije pošteđen posljedica klimatskih promjena. Sve izraženija sušna razdoblja, više temperature i sve neujednačeniji raspored oborina predstavljaju nove izazove u njegovu uzgoju. Upravo zato sve je važnije očuvati vlagu u tlu, birati sorte prilagođene lokalnim uvjetima te primjenjivati uzgojne mjere koje će pomoći stablu da lakše podnese klimatske ekstreme. Na taj način bajam može i dalje ostati jedna od najvrjednijih i najprepoznatljivijih voćnih kultura hrvatskog priobalja i otoka.

Sinaj Bulimbašić

Ovaj sadržaj sufinaciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija

Maslinarski paket možete naručiti na sljedećem linku