Predstavljamo nekoliko prelijepih biljaka koje nas čuvaju od zlih duhova i nesreća, ali nam i liječe rane, upale, dišne organe, srce, pa čak i odbijaju komarce
Pasiflora je zimzelena penjačica, ali cvate samo jedan dan
Potječe iz Brazila i Perua, a još je poznata kao Kristov cvijet ili Gospodinova krunica. Kada su je misionari pronašli u tropskoj Južnoj Americi, smatrali su da simbolizira raspeće i Kristove muke, da pet peludnica predstavlja pet Kristovih rana, trodijelni tučak tri čavla, a niti oko prašnika krunu. Pasiflora je dugovječna, zimzelena, polugrmolika puzavica ili penjačica, s jednostavnim viticama, kojima se prihvaća za podlogu. Može protjerati izdanke duge i do 6 metara. Listovi su široki, srcoliki, duboko urezani na 5 do 7 duguljastih režnjeva. Sve latice nadvisuje vijenac prašnika, a cvate od lipnja do listopada, ako ima dostatno svjetla i sunca, inače cvatnja može i izostati. Cvate samo jedan dan.
Zreli plod biljke je narančast, pun sjemenki i vrlo dekorativan. Na biljci ostaje cijele zime, jestiv je, blago kiselkasta okusa, a bogat je vitaminima, željezom, kalijem i magnezijem.
Sljez pomaže u liječenju upala dišnih organa
Porijeklom iz Kine, sljez je u Europu donesen u 16. stoljeću. Uzgaja se kao dvogodišnja biljka, iako može cvasti i tri do četiri godine, no, najljepši, najkrupniji cvjetovi su u drugoj godini rasta.
U ljekovite svrhe koristi se cijela biljka: korijen, list i cvijet, pripremljeni kao čaj, sirup ili ekstrakt. Korijen se bere od jeseni do proljeća, počevši od druge godine rasta. Listovi i cvjetovi se beru potkraj proljeća i u rano ljeto. Bijeli sljez pomaže u liječenju upala dišnih organa te se koristi i kao laksativ. Sljez je simbol životnog ciklusa, pa ga se često koristilo tijekom obreda plodnosti i pogreba. Budući da se sljez vrlo često sam obilno zasije, cvijet se koristio u magične svrhe stvaranja obilja za kućanstvo ispred čije kuće je posijan. Obilje se odnosilo na materijalno bogatstvo, moć, ali i plodnost.
Čuvarkuća nas čuva od nesreća
Sukulent čuvarkuća potječe iz planinskih predjela Mediterana gdje je poznato oko 150 vrsta, a hibrida ima čak 3000 i taj broj se stalno povećava. Sastavljena je od rozeta različitih boja, a ovisno o sorti mogu biti blijedo do tamnozelene boje, smeđe, crvene, a često su i višebojne.
Nezahtjevna biljka, uzgaja se u vrtu ili posudi. Vrlo dobro uspijeva i sama se razmnožava na izrazito siromašnom, pjeskovitom i šljunkovitom tlu, u pukotinama kamenjara s vrlo malo zemlje.
U britanskom praznovjerju ako se čuvarkuća nađe na krovu ne smije se dirati, jer bi taj čin mogao izazvati smrt jednog od ukućana, pa i samo latinsko ime biljke Sempervivum tectorum znači „uvijek živa na krovu“.
Vjerovalo se da čuvarkuća štiti ukućane od zle magije i nesreće, a stari Rimljani su čuvarkuću držali kao mističnu biljku koja će ih štititi od udara groma boga Thora, pa su je sadili na zemljane krovove.
Čuvarkuća se oduvijek koristila u narodu kao lijek za nesanicu, opekline, čireve te bilo koje druge upale jer hladi, djeluje protuupalno i zatezajuće, a ima i svojstva diuretika.
Više u časopisu Maslinar dvobroj 58/59, lipanj/kolovoz 2019.
