Kada i kako treba uklanjati korove u masliniku

Pitanje korova u masliniku već je desetljećima jedno od temeljnih agronomskih pitanja mediteranske poljoprivrede. Nekada se podrazumijevalo da tlo mora biti „čisto“, bez ijedne vlati trave. Danas, u uvjetima klimatskih ekstrema, smanjenih oborina i sve većih zahtjeva za očuvanjem tla, takav pristup više nije održiv ni agronomski ni ekonomski.

Dvojba nije treba li korove uklanjati ili ne, nego kada, u kojoj mjeri i kojom metodom.

Korovi kao konkurencija – ali i kao zaštita

Korovne vrste u masliniku konkuriraju stablu za vodu, hraniva i svjetlo. U mladim nasadima, osobito u prve tri do četiri godine nakon sadnje, ta konkurencija može usporiti porast i odgoditi ulazak u rod. U sušnim proljećima i ljetima korovi troše značajne količine vode iz površinskog sloja tla, upravo ondje gdje je najveća koncentracija aktivnih korjenčića masline.

S druge strane, potpuno gola površina tla nosi niz rizika. Izostanak biljnog pokrova povećava evaporaciju, ubrzava mineralizaciju organske tvari i smanjuje aktivnost mikroorganizama. U nagnutim maslinicima povećava se opasnost od erozije, osobito tijekom intenzivnih oborina koje su sve češće u jesenskom i zimskom razdoblju.

Istraživanja provedena u mediteranskim maslinarskim regijama Italije i Španjolske pokazuju da trajni ili sezonski biljni pokrov između redova može smanjiti gubitak tla erozijom za više od 50 posto u odnosu na stalno obrađivano tlo. U uvjetima klimatskih promjena to je podatak koji se ne može zanemariti.

Razlika između mladog i rodnog maslinika

U mladom nasadu prioritet je razvoj korijenskog sustava i nadzemne mase. U toj fazi opravdano je održavati pojas uz deblo bez korova, najmanje u širini projekcije krošnje. Time se smanjuje izravna konkurencija za vodu i hraniva. Između redova može se dopustiti kontrolirani travni pokrov, ali uz redovitu košnju.

U rodnom masliniku pristup je drukčiji. Stabilno, dobro razvijeno stablo bolje podnosi umjerenu konkurenciju. U takvim nasadima često se primjenjuje sustav zatravljivanja između redova, uz mehaničko ili kemijsko održavanje uskog pojasa uz deblo. Time se postiže ravnoteža između očuvanja tla i kontrole potrošnje vode.

Kada intervenirati

Vrijeme zahvata ovisi o fenofazi masline i klimatskim uvjetima. U proljeće, prije intenzivnog porasta i početka cvatnje, preporučuje se smanjiti masu korova ako je zimsko razdoblje bilo kišovito i vegetacija bujna. Time se smanjuje konkurencija u kritičnoj fazi zametanja plodova.

U ljetnim mjesecima odluka je osjetljivija. U sušnim godinama potpuno uklanjanje biljnog pokrova može dovesti do pregrijavanja površinskog sloja tla i dodatnog stresa za korijen. U takvim uvjetima košnja bez uklanjanja pokošene mase, koja ostaje kao malč, može biti racionalnije rješenje jer smanjuje isparavanje i stabilizira temperaturu tla.

Sve o korovima u masliniku – Maslinar

U jesen i zimu, osobito na nagnutim terenima, preporučuje se zadržati biljni pokrov radi zaštite od erozije.

Mehaničko, kemijsko ili biološko suzbijanje

Mehanička obrada tla, frezanjem ili tanjuranjem, tradicionalna je metoda u maslinarstvu. Međutim, česta obrada razbija strukturu tla i potiče ubrzanu razgradnju organske tvari. Dugoročno, to može dovesti do zbijanja dubljih slojeva i smanjene infiltracije vode.

Kemijsko suzbijanje herbicidima učinkovito je i brzo, ali zahtijeva visoku razinu odgovornosti. Nepravilna primjena može uzrokovati oštećenja stabala, kontaminaciju tla i negativan utjecaj na mikrobiološku aktivnost. U ekološkim nasadima takva sredstva nisu dopuštena, pa se oslanja na mehaničke zahvate, malčiranje ili kontroliranu ispašu.

Sve se češće primjenjuje kombinirani pristup: zatravljivanje između redova, uz mehaničko uklanjanje korova u zoni debla i povremeno malčiranje. U intenzivnim nasadima s navodnjavanjem kap po kap važno je održavati čistu zonu uz cijevi kako bi se smanjio rizik od oštećenja sustava i konkurencije za vodu.

Korovi kao indikator stanja tla

Vrste koje se pojavljuju u masliniku mogu biti pokazatelj kemijskih i fizikalnih svojstava tla. Dominacija kiseloljubnih vrsta može upućivati na niži pH, dok pojava određenih dubokokorijenih vrsta može signalizirati zbijenost tla. Sustavno praćenje flore maslinika može pomoći u planiranju gnojidbe i korektivnih mjera.

Potpuno uklanjanje svih korova tijekom cijele godine više nije preporučena praksa u suvremenom maslinarstvu. Jednako tako, nekontrolirano zatravljivanje bez praćenja potrošnje vode i hraniva može smanjiti urod, osobito u sušnim godinama.

Odluka mora biti prilagođena starosti nasada, tipu tla, nagibu terena, dostupnosti vode i proizvodnom sustavu. Cilj nije „čist“ maslinik, nego funkcionalan agroekosustav u kojem se kontrolira konkurencija, a čuva tlo.

U vremenu klimatskih promjena i rastućih troškova proizvodnje, upravo takav uravnotežen pristup daje najbolje dugoročne rezultate.

Sinaj Bulimbašić