Naš je povjesničar Željko Krnčević zavirio u Časopis Maslinarstvo, čiji je prvi broj izašao daleke 1956. godine u Splitu
Povijest učiteljica
A da je povijest učiteljica života, davno smo se uvjerili. U mnogočemu pa tako i u našem maslinarstvu i uljarstvu. Kako mi se povijest maslinarstva zahvaljujući našoj urednici i šjor Sinaju uvukla pod kožu i bez toga jednostavno ne mogu, tako sam često i po arhivima, časopisima i knjigama gdje uvijek iz prikrajka naiđe neka nova „lovina“.
Ovaj sam put „loveći“, došao do „lipog bokuna“. Časopisa Maslinarstvo. Organ Jugoslavenskog udruženja proizvođača i prerađivača maslina iz Splita. Prvi broj iz prosinca iz 1956. Davno bijaše.
Čak prije rođenja pisca ovih redaka koji je uletio klizećim startom u sedmu deceniju ovoga lijepoga koje se zove – život. Tako me ova priča iz 1956. podsjeća na onih nekoliko u 20.stoljeću koje su na kraju završile osnivanjem Zadružnog saveza Dalmacije, ali naravno i na onu kad se krenulo u časopis Maslina a onda u naš Maslinar. Zahvaljujući uglavnom dvojcu gore spomenutom.
Treba netko kresnuti iskru koja će rasplamsati vatru. Od sitnog kremena zapaliti „prijateljsku“ vatru. I sam sam hvala Bogu, svjedok toga koliko je naše maslinarstvo, a posebice uljarstvo uznapredovalo u zadnjih ajmo reći, dvadeset godina. Pisali smo o tome i opet ćemo. Zadovoljstvo nam je. A dok i mi sami ne postanemo povijest, vratimo se onoj 1956. i prvom broju časopisa Maslinarstvo.
Tada su „pregaoci“ maslinarstva uz ostale bili Andrija Tambača, Petar Dalbelo i Edmund Modun. Održalo se i Savezno savjetovanje o problemima maslinarstva i uljarstva i to u Splitu, 21. i 22. lipnja 1956.
Znači prije pune 64 godine. Glavni referat o stanju, problemima i perespektivama maslinarstva i uljarstva U FNRJ održao je prof. Josip Zec, a uz njega i ing. Franjo Tabain, ing. Milan Ređić, ing. Ante Tominić i ing. Slobodan Bačić.
Ulomak iz teksta objavljenog u 65. broju časopisa Maslinar
