POVJESNIČAR HRVATSKOG MASLINARSTVA DR.SC. ŽELJKO KRNČEVIĆ ZA OVAJ JE BROJ PONOVNO NAŠAO MNOGO ZANIMLJIVOSTI O MASLINARSTVU S PODRUČJA MAKARSKE IZ PROŠLOG STOLJEĆA
O protoku vremena napisano je već mnogo. Pa i mi smo se ovdje osvrtali na tu temu. Eto, boja na prošlom broju našeg Maslinara nije se ni dobro osušila, a mi već pišemo za novi broj. U hladu masline, o ovim ljetnim vrućinama, nastojim opet doći do zanimljivih podataka o povijesti hrvatskog maslinarstva i uljarstva. Stoga, ajmo mi malo u naš maslinarski vremeplov, pa pogledajmo stanje na području Makarske šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
Važnost maslinarstva
Poslužit ćemo se podacima iz članka Ive Viskovića, tiskanog godine 1973., koji je zapravo istraživanje nastalo u tvornici Amfora u Makarskoj, sa svrhom „da oba vijeća Skupštine općine Makarska rasprave neka bitna pitanja značajna za daljnji razvoj maslinarstva i uljarstva“. O važnosti maslinarstva autor nam kaže kako je upravo maslinarstvo s uljarstvom najznačajnija grana poljoprivredne proizvodnje. Kaže također, kako se maslinarstvo upravo idealno dopunjuje s turističkom privredom iz razloga toga što su sa stanovišta iskoristivosti radne snage upravo idealni. Uzimajući u obzir činjenicu kako u jesen opada turistički promet, a samim time i zaposlenost domaćeg stanovništva u turizmu, raste potreba upravo za radnom snagom u maslinarstvu i uljarstvu.
Kaže i to kako je tijekom zime potreba za radnom snagom u turizmu minimalna, a u maslinarstvu upravo najveća. Ne zaboravimo da je članak pisan u nekim drugim vremenima, kad je „radna snaga“ bila potrebna i u „državnim firmama“, ali i u malim poljoprivrednim gospodarstvima koja su nekako preživljavala, a zemlja se obrađivala uglavnom poslije posla, vikendom, ili je „Bog dao zdravlja, pa se išlo na bolovanje“. Možemo pročitati i jedan naputak kako je maslina kao izrazita mediteranska kultura nositelj u stvaranju zelenog pojasa na Makarskoj rivijeri, a da je „naročito za turiste zanimljiva prisutnost masline u blizini objekata, auto kampova, plaža i sl.“.
Sad ćemo malo u brojeve i podatke. Meni su bili zanimljivi kao usporednica sa sadašnjošću, a nadam se da će i vama biti interesantni. Izvor podataka za razdoblje između 1960. i 1970 godine je bio Ivo Puharić iz „Uljare Makarska“. Tako čitamo da je u katastarskoj općini Brela broj stabala bio 4000 s prosječnim urodom za razdoblje od 10 godina 30 tona; Baška Voda – Bast 33.000 stabala i prosječan urod 245 tona; Veliko Brdo – 10.500, 81 tona; Makarska 22.500 stabala, 177 tona; Kotišina 8000 stabala, 62 tone; Tučepi 47.000 stabala 370 tona; Podgora 55.000 stabala, 438 tona; Drašnice 33.000 stabala 263 tone; Igrane 21.000 stabala, 167 tona; Živogošće 23.000 stabala, 173 tone; Drvenik 10.000 stabala, 81 tona; Zaostrog 20.000 stabala, 150 tona. Baš bi zanimljivo bilo ove podatke usporediti s današnjima. Nadam se da netko i hoće.
Ulomak teksta iz časopisa Maslinar br. 5
