Bioraznolikost u masliniku | Dalmatinska kokoš

Share on facebook
Share on google
Share on twitter
Share on linkedin
Maslinik je idealno stanište za uzgoj dalmatinske kokoši, jer u njemu ima obilje hrane, pa je gotovo i ne treba prihranjivati iz ruke

Dalmatinska kokoš je jedna od rijetkih vrsta peradi na priobalju, koja se na ovome prostoru kroz stoljeća prilagodila oskudnom načinu života, stoga je kao izvornu pasminu moramo s posebnom pažnjom baštiniti, kako ne bi izumrla. Radi se o jednoj od najstarijih pasmina u Hrvatskoj, koja ima pisani trag o svom postojanju na ovim prostorima od prije više od sto godina.

Autohtona kokoš

U knjizi „Priručnik za uzgoj peradi Austrije i Podunavlja“ vrsni peradar Armin Arbeiter opisuje dalmatinsku kokoš kao autohtonu kokoš na kršu priobalja Austro-Ugarske, knjiga je ilustrirana kvalitetnim crtežima vrsnog ilustratora Kurta Zandera. Istodobno glavni namjesnik gospodarskog vijeća Austro-Ugarske Alfons Hribar, ovu kokoš uvrštava u katalog autohtonih sorti, u kojem opisuje njezine osnovne karakteristike.

Zahvaljujući malobrojnim uzgajivačima i entuzijastima, uvrštena je u knjigu „Zlatna knjiga izvornih pasmina Hrvatske“, ali Dalmatinska kokoš još uvijek nije stavljena na Popis izvornih i zaštićenih pasmina i sojeva domaćih životinja Hrvatske, stoga i nema nikakvih zakonskih mjera koje bi je štitile, a ni osnove za financijsku potporu rijetkih uzgajivača.

Radi se o laganoj pasmini kokoši, sa slabo razvijenom voljom – predželucem, što je tjera da stalno traži hranu i na taj način nikad ne miruje, uvijek je u pokretu. A hrana joj je raznolika, iako preferira „živu hranu“, koju nalazi na stablu, mravlja jaja, crve i gliste koje čeprka iz zemlje i pužiće, gusjenice, gušterica i manje gmazove koje nalazi na zemlji i grmlju. Osim ove „mesne“ hrane rado jede i mladu travu, izdanke samoniklog jestivog bilja i plodove bobičastog voća.

Prosječna težina ženke je oko 2 kilograma, a pijetla oko 3 kilograma, danju se zadržava u žbunju, a u predvečerje mjesto za spavanje nalazi na skeletnim granama visoko u krošnji masline, tako da je manji grabežljivci kao što su kune, ne mogu ugroziti.

Temperamentna i razigrana

Vrlo je temperamentna, razigrana, relativno dobro, ali nisko leti, ima oštar vid i lako uočava hranu, koju brzo jede.

Glava joj je nešto manja od drugih vrsta kokoši, krijesta je kod mladih uspravna, dok je kod starijih malo nagnuta u stranu, rijetko, ali ipak kod nekih jedinki moguća je i mala kukmica na glavi. Podušnjaci su bijele boje, a oko je crne boje.

Rep kod pijetla je velik i srpast, ali pod pravim kutom u odnosu na tijelo, dok je kod ženki lepezast, noge su neoperjane i tamnije boje.

Ženka nese jaja u skrovitome mjestu, obično u gustom grmlju ili u kamenim zaklonima, jaja su potpuno bijele ljuske, a godišnje ih snese 180 do 200.

Danas sve više ekoloških maslinara razmišlja o ograđenom masliniku te simbiozi masline i ovce koja brsti travu i kokoši koje čiste i masline i tlo od štetnika. Još kad bi je nadležni prepoznali kao autohtonu pasminu i odlučili financijski pomoći onima koji je žele zaštititi i spasiti od izumiranja, bila bi to velika korist za sve.

Priredio Sinaj Bulimbašić

Više u novom broju Maslinara!

Časopis


		
Previous
Next
Previous
Next