Kolumnist Maslinara Sinaj Bulimbašić ističe kako su za napredak hrvatskoga maslinarstva nužni kvalitetni i promišljeni programi
Mediteranska poljoprivreda, a posebno maslinarstvo, je talac klimatskih promjena, a na znanstvenim institucijama je prioritetni zadatak prilagoditi poljoprivrednu proizvodnju primorske Hrvatske, upravo tim promjenama.
No, nije sve samo u klimatskim promjenama, zagadili smo poljoprivredne površine do neprepoznatljivosti, a autohtone stare sorte smo zamijenili novim, koje se nisu prilagodile našem području. Agrotehničke mjere i kalendare radova, kojih smo se desetljećima držali u maslinicima, nastavili smo primjenjivati, iako smo i sami svjesni da loše radimo.
Velike promjene
Zagrijavanje zraka, a samim tim i tla na području Mediterana, nije ekstremno, ono je veće oko dva stupnja Celzija u dvadesetom stoljeću, ali raste i dalje. Padaline, na koje smo se već bili navikli tijekom lipnja i ponovno sredinom kolovoza, sada su izostale, tako da porast temperature i dugotrajna suša, na plitkom tlu u maslinicima imaju zaista katastrofalne posljedice. Do sada smo se relativno dobro suprotstavljali najezdi poznatih nam štetočina i bolesti u masliniku, ali danas se pojavljuju novi, a sredstva, način i vrijeme zaštite su ostala ista.
Koliko su klimatske promjene velike, u Osijeku već razmišljaju o sadnji maslina i agruma, jer je kod njih došlo do submediteranske klime, a još od sredine prošlog stoljeća uživaju u blagodatima smokve. Uza sve to, nitko ne misli na financijsku pomoć otočnim maslinarima u izgradnji cisterni vode, što je jedan od glavnih uvjeta za opstanak i one minimalne poljoprivredne proizvodnje. Danas je na našim otocima cijena vode za zalijevanje povrća i maslina ista kao i u turističkim apartmanima, ali ljeti je obično nema.
Ulomak iz teksta objavljenog u 65. broju časopisa Maslinar
