Biološka raznolikost maslinika preduvjet je zdravog uroda. Razne su autohtone biljke koje se mogu saditi podno maslina ili u maslinicima kako bi osigurale zdraviji, kvalitetniji i bolji urod. Jedna od zaboravljenih priobalnih biljki je i ljepljivi Oman koji svojim ljekovitim djelovanjem štiti masline od maslinine muhe. S obzirom da dobro podnosi posolicu često ga pronalazimo na otocima i uzduž jadranske obale.
Prirodna zaštita
Nažalost, ova se biljka u modernim vremenima doživljava kao potpuno bezvrijedna, što je daleko od istine. Jer, ne samo da je koristan u maslinicima kao obrana od maslinine muhe, već ima različita ljekovita svojstva, prije svega antifungicidno, budući da sadrži eterična ulja koja su se od davnina koristila kao lijek a koja su danas potpuno zaboravljena i zapostavljena.
Također, od davnina je poznat i kao izvor žute boje, koja se dobivala iz korijena. Zbog debelog, jakog i razgranatog korijena ima veliku biomasu i dobro podnosi zagađena tla te ga se smatra metalofitom, odnosno biljkom koja ima pozitivna svojstva čišćenja tla od teških metala kao što je npr. cink. Pomoću ljepljivog Omana može se provoditi fitoremedijacija zagađenog tla bez da se koriste invazivna sredstva i devastira okoliš.
U cvjetovima ljepljivog Omana živi Myopites stylata Fabricius koju parazitira Eupelmus urozonus, jedan od glavnih parazitoida povezanih s maslininom muhom. Stoga je korisno uzgajati ovu biljku kao adekvatnu prirodnu obranu od maslinine muhe.
Ljepljivi Oman raste na kamenim strmištima, na neplodnim, pustim staništima, a može ga se pronaći i na starim zidovima, nasipima zemlje i šljunka uza željezničke pruge ili ceste. Rasprostranjen je na Sredozemlju, u južnoj Europi, sjevernoj Africi i zapadnoj Aziji. Oman pripada skupini najstarijih biljaka koje su poznavale stare civilizacije. Spominje se u starom Egiptu i Orijentu. Pradomovina Omana je Srednja Azija, iz koje se preko Male Azije širi u Europu.
Ulomak teksta iz časopisa Maslinar br. 23
