TEMELJI | Kako su se masline brale u Poljicima prije stotinu godina

Povjesničar Maslinara Željko Krnčević otkrio nam je monografiju o Poljicima don Frane Ivaniševića koji u njoj pomno opisuje i berbu maslina.

Dragi moji maslinari, ne mogu vam reći koliko mi je drago kad vidim kako je u ova skoro dva desetljeća porastao interes kako za masline, tako i za sve ono vezano uz njih. Mislim ovaj put na proučavanje svega vezanog uz maslinarstvo i uljarstvo. Od povijesti, običaja, poboljšanja kvalitete… I sve je to urodilo plodom. Neću sad biti neskroman, ali, siguran sam da je svemu tome, uz ostalo, uvelike, i to prilično, pomoglo postojanje našeg časopisa, te trud i zalaganje našeg šjor Sinaja (Bulimbašića) i cijele ekipe vezane uz ovaj, možemo slobodno reći – projekt.

Drugačija berba

Tako nas evo i u još jednoj jeseni. Još jednom periodu u kojem treba odlučiti o trenutku branja, o trenutku koji čekamo cijelu maslinarsku godinu. Naravno, zadnjih godina su se itekako promijenile navade kad je riječ o svemu vezanom uz maslinu, pa tako i uz berbu.

Danas se s branjem počinje već, negdje i početkom listopada. Branje završi po lijepom vremenu, a nekad se branje vezivalo uz ledeno, buru i vatru. Znači, vrijedila je uzrečica “Mrtvi dan – skale van”! I to u onim toplijim krajevima. U onim sjevernijim znalo se brati i od sredine pa i kraja studenoga. Negdje se znalo, posebice kod onih što su imali više maslina razbacanih po raznim lokalitetima, brati i u siječnju, čak i veljači, tako da su „makine“ bile dugo u pogonu.

U zimskom periodu za vrijeme prerade maslina, toševi (makine, mlinovi) su bili središte društvenih zbivanja naših mediteranskih, primorskih i uzmorskih sela i naselja. Zapisane su mnogobrojne anegdote i običaji vezani uz preradu maslina, a o čemu bi trebalo posebnu zbirku napraviti. Uvečer bi se skupljali mještani da se ugriju, druže i razmjene iskustva uz jednolični zvuk preša i kola. Na dan prerade maslina su se pekle “frite” i pripremao bakalar s mladim uljem. U nekim su se mjestima nalazile i posude za ulje za crkve, a svatko tko je mljeo masline davao je malu količinu za potrebe crkvi. Bilo je i drugačijih načina davanja, ovisno o mnogim detaljima.

Ulomak iz časopisa Maslinar br. 78.

NARUČI OVDJE!